Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blaženi Rikard Bere

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Rikard Bere

Spomendan
9. kolovoza
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1537.

Život

Blaženi Rikard Bere rodio se u Engleskoj u pobožnoj obitelji koja je obrađivala samostansku zemlju. Njegov stric, koji se također zvao Richard Bere, bio je glasoviti i zaslužni opat slavne benediktinske opatije u Glastonburyju. Mladi je Rikard započeo visoko obrazovanje i upisao studij prava, no ubrzo je osjetio da ga Bog poziva na put potpuna predanja, tišine i stroge pokore. Napustio je pravne znanosti i u veljači 1523. godine obukao bijeli habit kartuzijanskoga reda u Londonskoj kartuziji. Nakon propisane formacije i novicijata položio je svečane zavjete te je posvećen za svećenika.

Kartuzijanci su u tadašnjoj engleskoj javnosti uživali nepodijeljen ugled zbog iznimne strogosti života, duboke molitve i duhovnoga autoriteta. Kada je kralj Henrik VIII. stupio u otvoreni sukob s Rimom radi odbijanja njegova braka s Katarinom Aragonskom te se proglasio poglavarom Crkve, od svih je redovnika i svećenika zatražio prisegu na Zakon o kraljevskoj prevlasti. Redovnici Londonske kartuzije, predvođeni svojim priorom svetim Ivanom Houghtonom, odlučno su odbili odbaciti rimskoga prvosvećenika i pristati uz oskvrnuće svetosti kršćanskoga braka.

Nakon što su pogubljeni samostanski poglavari, pritisak na preostalu braću postao je nesmiljen. Dana 18. svibnja 1537. godine pred preostalih dvadeset svećenika i osamnaest braće laika Londonske kartuzije ponovno je stavljen zahtjev da prisegnu na kraljevu vrhovnu vlast nad Crkvom. Otac Rikard Bere, zajedno sa subraćom Thomasom Johnsonom, Thomasom Greenom i Ivanom Davyjem, postojano je odbio položiti raskolničku prisegu.

Bili su smjesta uhićeni pod optužbom veleizdaje i bačeni u zloglasnu londonsku tamnicu Newgate. Kraljevska vlast odlučila ih je usmrtiti na osobito okrutan način: ostavljeni su privezani u tami i teškim okovima, bez vode i hrane, izloženi smradu, gladi i zaraznim bolestima. Većina zatočene braće podlegla je mukama gladi i pjegavoga tifusa tijekom lipnja 1537. godine. Otac Rikard Bere podnio je nezamislive patnje dugotrajnoga tamnovanja. Okrijepljen jedino nadnaravnom milošću i nepokolebljivom ljubavlju prema Kristu, izdržao je muke gladi i prljavštine sve do 9. kolovoza 1537. godine, kada je u zatvorskoj ćeliji predao svoju dušu Stvoritelju.

Štovanje i zaštitništvo

Svetost i junačko svjedočanstvo oca Rikarda Berea i ostalih kartuzijanskih mučenika odmah su prepoznati među progonjenim katolicima u Engleskoj i diljem Europe. Papa Lav XIII. svečano je potvrdio njihovo štovanje dekretom od 29. prosinca 1886. godine, pribrojivši oca Rikarda Berea zboru blaženika Katoličke Crkve.

Njegov se liturgijski spomendan slavi 9. kolovoza, na dan njegova prijelaza u vječnu slavu, dok se kartuzijanski mučenici zajednički časte i 4. svibnja. Na nekadašnjem mjestu Londonske kartuzije, na trgu zvanom Charterhouse Square, podignuta je spomen-ploča u čast ovim neustrašivim svjedocima vjere. U sakralnoj umjetnosti blaženi Rikard Bere prikazuje se u bijelom habitu kartuzijanskoga reda, s lancima o rukama ili s krunom i palmom mučeništva, kao uzor nepokolebljive vjernosti Petrovoj Stolici i svetosti bračne veze.

Isti dan, 9. kolovoza, slave se i