Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blaženi Dominik Spadafora

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Dominik Spadafora

Spomendan
21. prosinca
Razdoblje
16. stoljeće

Život

Blaženi Dominik Spadafora rođen je 1450. godine u Randazzu na Siciliji, u drevnoj i vrlo uglednoj plemićkoj obitelji koja je potjecala iz Carigrada. Bio je sin baruna Michelea Spadafore i plemkinje Marianne Maniaci Ventimiglia. Iako mu je podrijetlo otvaralo vrata svjetovne moći i bogatstva, mladi se Dominik vrlo rano odrekao svih obiteljskih povlastica i sjaja kako bi služio Gospodinu u evanđeoskom siromaštvu. Stupio je u Red propovjednika svetoga Dominika u samostanu svete Zite u Palermu, koji je osnovao blaženi Petar Geremia.

Nakon položenih zavjeta i svećeničkoga ređenja 1479. godine, poglavari su uočili njegove iznimne umne sposobnosti i poslali ga na daljnje teološko usavršavanje. Studirao je u Perugi, a potom u Padovi, gdje je stekao stupanj bakalaureata, te u Veneciji, gdje je 1487. godine nakon javne rasprave proglašen magistrom svetoga bogoslovlja. Iste je godine sudjelovao na generalnom kapitulu reda u Veneciji. Generalni učitelj Dominikanskoga reda Gioacchino Torriani prepoznao je u njemu čovjeka duboke vjere i mudrosti te ga je uzeo za svoga bliskog suradnika u Rimu.

U to su vrijeme stanovnici mjesta Monte Cerignone u pokrajini Montefeltro željeli podići crkvu uz skromnu kapelu u kojoj se nalazila čudotvorna slika Majke Božje. Zatražili su od dominikanaca duhovnoga vođu koji bi upravljao izgradnjom i zajednicom, pa je general reda 1491. godine ondje uputio oca Dominika. Dominik je pješice otputovao u Rim kako bi od pape Aleksandra VI. ishodio potrebne isprave, što je i ostvario početkom 1493. godine.

Gradnja crkve i samostana Gospe od Milosti započela je ubrzo potom pod njegovim brižnim vodstvom, a crkvu je 16. srpnja 1498. godine svečano posvetio biskup Marco Vigerio della Rovere. Dominik je ostao poglavar toga samostana sve do svoje smrti. Isticao se kao neumoran apostolski propovjednik i vrstan poznavatelj ljudskih srdaca. Njegova stroga pokora, duboka skrušenost pred mukom Isusa Krista i očinska ljubav prema siromasima potaknule su obraćenje mnogih grešnika te privukle brojne mladiće u redovnički poziv.

Nakon što mu se zdravlje narušilo, 21. prosinca 1521. godine proslavio je svetu misu u Monte Cerignoneu, okupio braću i ponizno ih zamolio za oproštenje za sve svoje propuste. Primivši svete sakramente i podijelivši im blagoslov, povukao se u svoju samostansku ćeliju te je u smiraju dana, dok su subraća molila i pjevala Zdravo Kraljice, sveto predao dušu svome Stvoritelju.

Čuda

Svetost oca Dominika potvrdili su mnogi čudesni znakovi za njegova života i nakon smrti. Kada je 1545. godine njegov grob prvi put otvoren, pronađeno je njegovo tijelo potpuno čitavo, neraspadnuto i gipko. To je neraspadnuto stanje očuvano kroz stoljeća. Vjernici koji su s vjerom hodočastili k njegovim relikvijama zadobili su po njegovu zagovoru oslobođenje od raznih tjelesnih bolesti, a živa predaja pamti brojna čudesna obraćenja tvrdokornih grešnika koji su nakon molitve pred njegovim likom pronašli mir s Bogom.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blaženoga Dominika u Monte Cerignoneu odmah je postao središte trajnoga pučkog štovanja. Nakon ukinuća samostana u 17. stoljeću, njegovo je neraspadnuto tijelo preneseno u mjesnu crkvu Santa Maria in Reclauso, a kasnije u crkvu Presvetoga Trojstva. Papa Benedikt XV. svečano je potvrdio njegovo trajno štovanje 14. siječnja 1921. godine i proglasio ga blaženim.

Njegov se liturgijski spomendan slavi 21. prosinca, a u Dominikanskom redu i mjesnoj biskupiji San Marino-Montefeltro obilježava se i 3. listopada ili 11. rujna. U kršćanskoj umjetnosti blaženi se Dominik Spadafora prikazuje u bijelo-crnom dominikanskom habitu, držeći u ruci knjigu svetih znanosti ili maketu crkve, s raspelom na prsima i pogledom usmjerenim prema slici Blažene Djevice Marije. Zaštitnik je mjesta Monte Cerignone.

Isti dan, 21. prosinca, slave se i