SVETAC · REDOVNIK
Sveti Ivan od Boga
- Spomendan
- 8. ožujka
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1550.
Opći rimski kalendarRedovnici i redovnice
Među najštovanijima: Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveti Ivan od Boga rođen je 8. ožujka 1495. u mjestu Montemor-o-Novo u Portugalu od pobožnih roditelja. Još kao dječak otišao je u Španjolsku, u Oropesu pokraj Toleda, gdje je godinama radio kao pastir. Kasnije je stupio u vojnu službu cara Karla V., borio se protiv Turaka kod Beča i prošao kroz mnoge životne pogibelji. Vrativši se u Španjolsku, radio je kao pastir u Sevilli, a potom je u Gibraltaru započeo apostolat širenja duhovnih knjiga i svetačkih slika kako bi Božju riječ približio puku.
Presudni trenutak njegova života dogodio se u Granadi, kamo je došao i otvorio malu knjižaru. Na blagdan svetoga Sebastijana 1539. slušao je propovijed blaženoga Ivana Avilskoga koja ga je toliko potresla da je razdijelio sve svoje imanje siromasima. Trčao je gradskim ulicama udarajući se u prsa i moleći Božje milosrđe. Ljudi su ga smatrali umobolnim pa su ga zatvorili u kraljevsku bolnicu, gdje je na vlastitoj koži osjetio kako se grubo i okrutno postupa s bolesnicima, napose s duševnim patnicima. Nakon što ga je Ivan Avilski primirio i uputio na plodonosniju pokoru, Ivan je pošao na hodočašće u svetište Majke Božje Guadalupske, gdje mu je Blažena Djevica Marija otkrila njegov poziv.
Vrativši se u Granadu, Ivan se posve posvetio služenju bolesnima i napuštenima. Unajmio je kuću i u nju unosio bolesnike koje je nalazio po ulicama, noseći nemoćne na vlastitim leđima. Noću je prosio hranu vičući ulicama: »Činite dobro, braćo, sebi samima!«, a danju ih s ljubavlju njegovao. Biskup iz Tuya, diveći se njegovu djelu, dao mu je ime Ivan od Boga i odijelo od gruboga platna, što je postalo temelj budućega redovničkog odijela. Oko njega su se okupili suradnici, među kojima su bila dvojica nekadašnjih ogorčenih neprijatelja, Anton Martin i Pedro Velasco, koje je Ivan obratio i pomirio. Iz te se zajednice razvio Red milosrdne braće, koji je živio po Pravilu svetoga Augustina s posebnim zavjetom gostoljubivosti.
Izmučen strogim pokorama, neprestanim bdjenjima i brigom za bolesnike, Ivan se teško razbolio nakon što je skočio u hladnu rijeku Genil želeći spasiti jednoga mladića od utapanja. Preminuo je u Granadi 8. ožujka 1550., točno na svoj pedeset i peti rođendan, klečeći i čvrsto grleći raspelo u rukama.
Čuda
Mnogobrojna čudesa pratila su svetoga Ivana od Boga za života i poslije smrti. Predaja bilježi da mu se u ranim danima nesebičnoga služenja u teškim naporima pridružio sam arkanđeo Rafael kako bi mu pomogao njegovati bolesnike. Najpoznatije čudo dogodilo se 3. srpnja 1549. za vrijeme požara u Kraljevskoj bolnici u Granadi. Sveti je Ivan neustrašivo ušao u plamteću zgradu, prolazio kroz gusti dim i vatru te iznio sve bolesnike na sigurno, ostavši potpuno neozlijeđen među plamenim jezicima.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Aleksandar VIII. 16. listopada 1690. godine. Papa Lav XIII. proglasio ga je zaštitnikom bolnica i bolesnika, a papa Pio XI. zaštitnikom bolničara i medicinskih sestara. Također je zaštitnik knjižara, tiskara i grada Granade. Njegovo se tijelo časti u raskošnoj bazilici svetoga Ivana od Boga u Granadi. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu s raspelom u ruci, s bolesnikom na leđima ili s narom (šipkom) s križem na vrhu, simbolom grada Granade i ploda kršćanskoga milosrđa. Spomendan mu je 8. ožujka.
Isti dan, 8. ožujka, slave se i
- Blaženi Faustin Míguez, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Vincent Kadłubek, biskup 13. stoljeće
- Sveti Apolonije i Filemon, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Dutak od Rossa, biskup 11. stoljeće
- Sveti Feliks od Dunwicha, biskup 7. stoljeće
- Sveti Humfrid od Thérouannea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Litifrid od Pavije, biskup 9. stoljeće
- Sveti Poncije, đakon 3. stoljeće
- Sveti Senan, opat 6. stoljeće
- Sveti Stjepan od Obazinea, opat 12. stoljeće
- Sveti Veremund od Irachea, opat 11. stoljeće
- Sveti Provin od Coma, biskup 5. stoljeće
- Sveti Teofilakt Nikomedijski, biskup 9. stoljeće