Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Benedikt Crnac (Moro)

Sveti Benedikt Crnac (Moro)
Klikni za povećanje
×
Sveti Benedikt Crnac (Moro)
Sveti Benedikt Crnac (Moro). Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Benedikt Crnac (Moro)

Spomendan
4. travnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1589.

Život

Sveti Benedikt Crnac, u narodu poznat i kao Benedikt Moro ili Benedikt iz Palerma, rođen je oko 1524. godine u mjestu San Fratello (San Philadelphio) u Biskupiji Patti na Siciliji. Njegovi roditelji Cristoforo i Diana Manasseri bili su afrički robovi dovedeni na Siciliju. Budući da su bili uzorni i pobožni kršćani, gospodar im je u znak zahvalnosti obećao da će njihovo prvorođeno dijete biti slobodno, pa je Benedikt rođen kao slobodan čovjek. Imao je brata Marka i sestre Baldassaru i Fradellu. Odrastao je u siromaštvu i bez ikakve školske naobrazbe, radeći od malih nogu kao pastir i težački nadničar. Premda nepismen, zarana je razvio duboki molitveni život, provodeći dane u šutnji i razgovoru s Bogom te dijeleći zarađeni novac prosjacima.

U ranoj mladosti često je trpio pogrde, uvrede i udarce svojih vršnjaka zbog tamne boje kože, no sve je podnosio s evanđeoskom krotkošću i blagošću. Vidjevši njegovo strpljivo podnošenje uvreda, pustinjak plemenita roda Girolamo Lanza pozvao ga je da se pridruži njegovoj samotničkoj zajednici na Monte Pellegrinu kod Palerma. U dvadeset i prvoj godini života Benedikt je prodao sve što je imao, razdijelio siromasima i prigrlio pustinjački život po pravilu svetoga Franje Asiškoga. Nakon Lanzine smrti braća su Benedikta, unatoč njegovoj nepismenosti i poniznom protivljenju, izabrala za svojega poglavara.

Kada je papa Pio IV. 1562. godine raspustio neovisne pustinjačke zajednice i naložio im da pristupe odobrenim redovima, Benedikt je u katedrali u Palermu doživio mistični poticaj te stupio u Red manje braće reformiranih opservanata u samostanu Santa Maria di Gesù u Palermu. Započeo je redovnički život kao brat laik i skromni samostanski kuhar. No njegova duboka mudrost, poznavanje Svetoga pisma i krepostan život privukli su toliku pozornost da su ga braća 1578. godine, premda je bio običan brat laik, izabrala za gvardijana samostana. Benedikt je zajednicu vodio s velikom mudrošću, uvodeći strožu redovničku stegu i obnovu u duhu evanđelja. Kasnije je bio magistar novaka, a u starosti se ponizno vratio svojim prvim kuhinjskim dužnostima. Savjet su od njega tražili teolozi, biskupi i sam sicilski potkralj. Preminuo je u svetom miru u samostanu Santa Maria di Gesù u Palermu 4. travnja 1589. godine, u šezdeset i petoj godini života, točno u dan koji je unaprijed prorekao.

Čuda

Gospodin je svetoga Benedikta obdario darom čudotvorstva, ozdravljanja i proroštva još za njegova zemaljskoga života. U kuhinji samostana zabilježena su čudesna umnažanja hrane za siromahe koji su dolazili na samostanska vrata, a prema predaji, dok je svetac bio uronjen u molitveni zanos, anđeli su mu pomagali u pripremi jela. Na Monte Grifonu uz samostan u tlo je zabio suhi štap iz kojega je čudesno izrastao golemi čempres koji je stoljećima svjedočio o njegovoj molitvi. Mnogi su bolesnici ozdravljali na sam dodir njegova habita. Nakon njegove smrti njegovo je tijelo ostalo posve neraspadnuto i gipko kroz stoljeća, šireći ugodan miris, a na njegovu su se grobu događala nebrojena čudesna uslišenja.

Štovanje i zaštitništvo

Senat grada Palerma proglasio je Benedikta zaštitnikom grada još 1652. godine, prije službene kanonizacije. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je blaženim 15. svibnja 1743. godine, a papa Pio VII. svečano ga je uvrstio među svetce 24. svibnja 1807. godine bulom Civitatem Sanctam. Njegovo neraspadnuto tijelo stoljećima je počivalo u crkvi samostana Santa Maria di Gesù u Palermu, gdje se i danas čuvaju njegove spašene relikvije, kao i u rodnom San Fratellu i Acquedolcima. Njegov liturgijski spomendan slavi se 4. travnja. Izvanredno je štovan u Italiji, Španjolskoj te diljem Latinske i Sjeverne Amerike, gdje se slavi kao zaštitnik crnaca, potomaka afričkih doseljenika i obespravljenih. U umjetnosti se prikazuje kao redovnik franjevac tamne puti, u skromnom habitu s krunicom o pojasu, kako u naručju s nježnošću drži Djeteta Isusa ili s raspelom i kruhom za siromahe. Zaštitnik je kuhara, uzgajivača stoke i zagovornik u teškim životnim tjeskobama.

Isti dan, 4. travnja, slave se i