SVETAC · PREZBITER
Sveti Franjo Ksaverski
- Spomendan
- 3. prosinca
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1552.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Franjo Ksaverski rođen je 7. travnja 1506. godine u dvorcu Xavier u Kraljevini Navari, u plemićkoj obitelji don Juana de Jassa i Maríje de Azpilcueta. Godine 1525. pošao je na studij u Pariz, na glasoviti kolegij Sainte-Barbe, gdje je postigao stupanj magistra slobodnih umijeća i počeo poučavati filozofiju. Ondje je dijelio sobu s Petrom Favreom, a u njihovo je društvo 1529. godine ušao sveti Ignacije Lojolski. Ignacije je brzo uočio Franjinu plemenitu, ali slavohlepnu narav te ga je upornim razgovorima i evanđeoskim riječima: »Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a duši svojoj naudi?« (Mt 16,26Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?), posve pridobio za Krista.
Franjo se pridružio Ignaciju i nekolicini drugova koji su 15. kolovoza 1534. godine na Montmartreu položili zavjete siromaštva, čistoće i hodočašća u Svetu zemlju, što je bio temelj nastanka Družbe Isusove. Zaređen je za svećenika u Veneciji 24. lipnja 1537. godine, služeći s velikom ljubavlju bolesnicima u bolnicama. Kada je portugalski kralj Ivan III. zamolio papu Pavla III. da pošalje misionare u Istočne Indije, Ignacije je odredio Franju.
Franjo je iz Lisabona isplovio u travnju 1541. godine te je nakon dugoga i opasnoga putovanja stigao u Gou u Indiji 6. svibnja 1542. godine. Svoj je apostolat započeo njegom bolesnika u bolnicama i poučavanjem djece. Išao bi ulicama s malim zvoncem u ruci, okupljao djecu i puk u crkvu te im na jednostavan način tumačio krsni nauk i Božje zapovijedi. Potom je pošao na Ribarsku obalu na jugu poluotoka, gdje je obnovio kršćanstvo među siromašnim lovcima na bisere. Krstio je nebrojena mnoštva, sve dok mu ruke ne bi posve klonule od umora.
U proljeće 1545. godine otplovio je u Malaccu, a početkom 1546. godine na Molučke otoke, posjetivši Ambon, Ternate i druge otoke, neumorno naviještajući Radosnu vijest domorodcima usred gladi, oskudice i pogibelji od divljih plemena. U Malacci je susreo Japanca po imenu Anjirō, koji ga je potaknuo da krene u nepoznatu zemlju Japan.
Sa subraćom i pokrštenim Japancem pristao je u luku Kagoshimu 15. kolovoza 1549. godine, postavši prvi misionar koji je donio kršćansku vjeru u Japan. Naučio je jezik, preveo katekizam i unatoč protivljenju budističkih svećenika utemeljio prve žive kršćanske zajednice. Stigao je i do carskoga grada Meaca.
Nakon više od dvije godine plodnoga rada u Japanu, vratio se u Gou kako bi uredio upravu provincije, no srce ga je vuklo prema golemom Kineskom Carstvu. U proljeće 1552. godine krenuo je prema Kini. U jesen je stigao na pusti otok Shangchuan uz kinesku obalu, čekajući priliku da ga krijumčari prevezu na kopno. Ondje ga je svladala jaka groznica. Položen u trošnoj kolibi od pruća i trske, izložen hladnom vjetru, preminuo je 3. prosinca 1552. godine s pogledom uprtim u nebo i riječima hvale na usnama, u dobi od četrdeset i šest godina.
Čuda
Sveti Franjo Ksaverski bio je jedan od najvećih čudotvoraca u povijesti Crkve, preko kojega je Bog očitovao neizmjerna znamenja. Imao je dar jezika, pa su ga narodi različitih narječja razumjeli bez tumača. Tijekom putovanja na Molučke otoke u olujnom mu je moru ispalo raspelo, no kada je stupio na obalu, iz mora je izišao rak noseći u štipaljkama njegovo raspelo natrag u svečeve ruke.
Po njegovoj su molitvi slijepi progledali, hromi prohodali, gubavci bivali očišćeni, a predaja bilježi da je uskrisio više mrtvih osoba tijekom svoga apostolata u Indiji i Japanu. Kada je nekoliko mjeseci nakon smrti njegovo tijelo ekshumirano na otoku Shangchuanu kako bi se prenijelo u Gou, pronađeno je potpuno neraspadnuto, mirisno i svježe, premda je bilo pokopano u živom vapnu.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Grgur XV. 12. ožujka 1622. godine, zajedno sa svetim Ignacijem Lojolskim. Papa Pio XI. proglasio ga je 1927. godine, uz svetu Tereziju od Djeteta Isusa, glavnim zaštitnikom svih katoličkih misija i misionara u svijetu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 3. prosinca.
Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u crkvi Bom Jesus u Goi u Indiji, u veličanstvenom mauzoleju od mramora i bronce, gdje ga hodočasnici s poštovanjem časte. Njegova desna ruka, kojom je krstio stotine tisuća vjernika, čuva se kao relikvija u crkvi Il Gesù u Rimu. Suzaštitnik je svoje rodne Navare te mnogih gradova i biskupija na Istoku. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru i roketi, s raspelom na prsima, plamenim srcem ili malim zvoncem u ruci, okružen narodima Azije.
Isti dan, 3. prosinca, slave se i
- Sveti Birin od Dorchestera, biskup 7. stoljeće
- Sveti Kasijan iz Tangera, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Lucije Britanski, pustinjak 2. stoljeće
- Sveti Sefanija, prorok Stari zavjet
- Blaženi Edvard Coleman, mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Ivan Nepomuk de Tschiderer, biskup 19. stoljeće