SVETAC · PREZBITER I OPAT
Sveti Makarije Aleksandrijski
- Spomendan
- 19. siječnja
- Razdoblje
- 16. stoljeće
Život
Sveti Makarije Aleksandrijski, nazvan Mlađi ili Građanin kako bi se razlikovao od svoga suvremenika Makarija Velikoga, rođen je oko 300. godine u slavnom gradu Aleksandriji u Egiptu. U prvoj polovici svoga života bavio se trgovinom i prodajom slastica. U dobi od oko četrdeset godina primio je sveto krštenje, a privučen ljubavlju prema Bogu i pozivom na evanđeosko savršenstvo, napustio je gradsku vrevu i povukao se u egipatsku pustinju.
U pustinji je primio monaški habit iz ruku samoga svetoga Antuna Opata, oca monaštva. Živio je u najstrožoj pokori i samoći, provodeći dane i noći u neprestanoj molitvi, bdjenju i radu ruku, pletući košare od palmina lišća. Njegov je žar bio toliki da se trudio nadmašiti sve druge monahe u strogosti života. Proveo je punih sedam godina hraneći se samo sirovim povrćem i namočenim lećama. Kasnije je zaređen za svećenika i postavljen za predstojnika monaške naseobine Kellia (Ćelije), smještene između Nitrijske gore i Sketske pustinje, gdje su pustinjaci živjeli u tišini, svaki u svojoj ćeliji.
Makarije je upravljao nad tisućama monaha koji su u njemu gledali mudroga duhovnog oca i učitelja. Kada je saznao za strogoću pravila koje je u svom samostanu u Tabenesi uveo sveti Pahomije, Makarije se prerušio u svjetovnu odjeću, došao u njegov samostan i cijelu korizmu proveo stojeći na nogama, bez hrane i vode, pletući košare. Kada je Pahomije po Božjem nadahnuću prepoznao tko je taj izvanredni pokornik, zagrlio ga je i zahvalio mu što je svojim primjerom poniznosti poučio svu braću.
U dubokoj starosti od sedamdeset i tri godine, Makarije je zajedno sa svetim Makarijem Egipatskim prognan na jedan poganski otok po nalogu arijanskoga cara Valensa, no njihova je svetost ondje obratila sve otočane na kršćanstvo. Vrativši se u svoju pustinju, Makarije je preminuo u dubokoj starosti oko 395. godine, nakon što je više od šest desetljeća proveo u pustinjskoj samoći živeći samo za Boga.
Čuda
Gospodin je svetoga Makarija Aleksandrijskog obdario izvanrednim darom čudotvorstva. Za njegova su se života događala mnoga čudesna ozdravljenja bolesnika koji su dolazili k njemu u pustinju tražeći pomoć. Imao je dar izgona zlih duhova i pronicavosti ljudskih misli. Predaja bilježi da su se i divlje pustinjske zvijeri pokoravale njegovoj riječi, svjedočeći o rajskom miru koji je svetac nosio u svome srcu.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Makarije Aleksandrijski časti se u Crkvi kao jedan od velikih pustinjskih otaca. Njegov liturgijski spomendan u Rimskome martirologiju slavi se 19. siječnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao ostarjeli pustinjak s dugom sijedom bradom, u skromnoj monaškoj odjeći, često s palminim lišćem ili košarom u ruci.
Isti dan, 19. siječnja, slave se i
- Blaženi Marcel Spínola y Maestre, biskup 20. stoljeće
- Sveti Arsenije s Krfa, biskup 10. stoljeće
- Sveti Basijan od Lodija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Germanik Smirnski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Makarije Veliki, prezbiter i opat 16. stoljeće
- Sveti Marij, Marta, Audifaks i Abak, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Remigije od Rouena, biskup 8. stoljeće
- Svete Liberata i Faustina, sestre i djevice 6. stoljeće
- Sveti Ivan od Ravenne, biskup 6. stoljeće
- Sveti Launomar, opat 6. stoljeće