BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Gracija Kotorski
- Spomendan
- 9. studenoga
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1508.
Život
Blaženi Gracija Kotorski, na krštenju nazvan Pavao, rođen je 27. studenoga 1438. godine u ribarskom mjestu Muo u Boki kotorskoj, koja se tada nalazila pod vlašću Mletačke Republike. Potjecao je iz siromašne i čestite kršćanske obitelji zemljoradnika i ribara. Prvih trideset godina života proveo je u teškom radu na moru, uzdržavajući sebe i obitelj ribarenjem i prevoženjem dobara svojom barkom.
Tijekom jednoga boravka u Mlecima, dok je slušao vatrenu propovijed poznatoga augustinskoga propovjednika blaženoga Šimuna iz Camerina, osjetio je snažan poticaj Božje milosti koji mu je promijenio život. Odlučio je ostaviti ribarske mreže i potpuno se posvetiti Bogu. Stupio je u Red svetoga Augustina kao brat laik u samostanu Monte Ortone nedaleko od Padove, zajednici koja se odlikovala strogom opservancijom. Ondje je s velikom radošću i poniznošću obavljao najteže poslove, osobito službu samostanskoga vrtlara.
Nakon 1474. godine premješten je u augustinski samostan svetoga Kristofora na otočiću Murano kod Venecije. U novoj zajednici brat Gracija nastavio je živjeti u savršenoj skrovitosti, neumornom radu i neprestanoj molitvi. Osobito je gajio duboku pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i Muci Kristovoj. Svojom blagošću, poniznošću i djelotvornom ljubavlju privlačio je srca redovničke braće i puka. Nakon teške bolesti preminuo je u glasu svetosti u samostanu na Muranu 9. studenoga 1508. godine, u sedamdesetoj godini života.
Čuda
Crkvena predaja bilježi da se za vrijeme noćnih molitvi nad ćelijom poniznoga brata Gracije često vidjela tajanstvena, nadnaravna svjetlost koja je obasjavala čitav prostor, svjedočeći o njegovoj sjedinjenosti s Bogom. Tijekom života i nakon smrti pripisana su mu brojna čudesna ozdravljenja i pomoć u teškim nevoljama onima koji su se preporučivali njegovim molitvama.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje brata Gracije počelo je odmah nakon njegove smrti u Veneciji i u njegovoj rodnoj Boki kotorskoj. Njegovo neraspadnuto tijelo dugo je počivalo na Muranu, a u 19. stoljeću preneseno je u rodno mjesto Muo u Boki kotorskoj, gdje se i danas s velikim poštovanjem čuva u župnoj crkvi.
Papa Lav XIII. službeno je potvrdio njegovo štovanje i proglasio ga blaženim 1889. godine. U Rimskom martirologiju njegov se spomendan slavi 9. studenoga. Blaženi Gracija Kotorski nebeski je zaštitnik ribara, pomoraca i težaka te zagovornik u poniznosti i skrovitome radu. U umjetnosti se prikazuje u crnom habitu augustinskoga reda s klasjem žita ili stručkom cvijeća u ruci, te s pogledom uprtim u euharistijskoga Krista.
Isti dan, 9. studenoga, slave se i
- Blažena Elizabeta od Presvetoga Trojstva Catez, djevica 20. stoljeće
- Blažena Ivana iz Signe, djevica i pustinjakinja 14. stoljeće
- Blaženi Gabriel Ferretti, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Henrik Hlebowicz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Agripin od Napulja, biskup 3. stoljeće
- Sveti Juraj od Lodèvea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Ursin od Bourgesa, biskup 3. stoljeće
- Sveti Viton od Verduna, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Alojzije Beltrame Quattrocchi, otac obitelji 20. stoljeće
- Blaženi Juraj Napper, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Blaženi Ljudevit Morbioli, pokornik 15. stoljeće
- Svete Eustolija i Sopatra, djevice i redovnice 6. stoljeće