Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blažena Ozana Kotorska

Blažena Ozana Kotorska
Klikni za povećanje
×
Blažena Ozana Kotorska
Blažena Ozana Kotorska. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Ozana Kotorska

Spomendan
27. travnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1565.

Život

Blažena Ozana Kotorska rođena je 25. studenoga 1493. godine u selu Relezi u Zeti, u pobožnoj pravoslavnoj obitelji Kosić, na krštenju primivši ime Jovana. U ranoj mladosti čuvala je stada na pašnjacima i već tada u samoći provodila sate u dubokoj molitvi, promatrajući Božje stvorenje. U tim trenucima Gospodin joj je udijelio viđenja, ponajprije kao djetetu Isusu, a zatim i kao Raspetome, što je u njezinu srcu ostavilo neizbrisiv trag i želju za potpunim posvećenjem Bogu.

Kada je imala četrnaest godina, osjetila je snažan nutarnji poticaj da ode u obalni grad Kotor. Njezina se majka isprva protivila, ali joj je potom omogućila službu u plemićkoj katoličkoj obitelji Buća. U toj je obitelji primljena s ljubavlju te joj je dopušteno slobodno posjećivanje crkava. U Kotoru je Jovana prigrlila katoličku vjeru, primila sakramente i uzela krsno ime Katarina. U slobodno je vrijeme naučila čitati i pisati, hraneći svoju dušu čitanjem Svetoga pisma i duhovnih knjiga na latinskom i talijanskom jeziku.

Uskoro je u srcu prepoznala poziv na život potpune povučenosti. Uz dopuštenje duhovnog vođe, iako vrlo mlada, postala je zazidana djevica. Njezina prva nastamba nalazila se uz crkvu svetoga Bartolomeja, s malim otvorom prema oltaru kako bi mogla pratiti svetu misu te prozorčićem prema ulici gdje su vjernici dolazili tražiti duhovni savjet i donositi hranu. Nakon što je potres razrušio tu crkvicu, preselila se u ćeliju uz crkvu svetoga Pavla, koju su vodili dominikanci. Tamo je obukla habit Trećega reda svetoga Dominika i uzela redovničko ime Ozana, u spomen na blaženu Ozanu Mantovansku.

U toj tijesnoj ćeliji provela je više od pedeset godina u trajnoj molitvi, postu i strogoj pokori. Njezin je ispovjednik bio dominikanac Vincenzo Bucchia. Iako je živjela strogo odijeljena od svijeta, njezin je duhovni utjecaj bio izniman: mnoge su mlade žene tražile njezino vodstvo i okupljale se oko nje u redovničkom životu, pa se razvio samostan koji ju je smatrao svojom duhovnom utemeljiteljicom. Stanovnici Kotora nazivali su je anđelom mira i učiteljicom mistike jer je neumorno mirila zavađene obitelji i građane. Preminula je svetom smrću 27. travnja 1565. godine, a na njezinu sprovodu sudjelovao je kotorski biskup Luca Bisanti sa svećenstvom i pukom.

Čuda

Tijekom dugih godina pokorničkoga života blažena Ozana bila je obdarena viđenjima djeteta Isusa, Blažene Djevice Marije i mnogih svetaca. Predaja pamti da joj se jednom prigodom zli duh ukazao u liku Presvete Djevice, nagovarajući je da ublaži svoje pokore, no ona ga je poniznom poslušnošću ispovjedniku odmah raskrinkala i otjerala.

Njezinim se usrdnim molitvama pripisuje čudesno spasenje Kotora 9. kolovoza 1539. godine, kada je turska flota pod vodstvom Hajrudina Barbarosse opsjedala grad. Građani su u strahu dotrčali do njezina prozorčića moleći zagovor, a neprijatelj se ubrzo povukao. Kotorski puk također je njezinoj nebeskoj zaštiti i žarkoj molitvi pripisao prestanak haranja kuge u gradu. Nakon smrti njezino je tijelo ostalo neraspadnuto.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan blažene Ozane slavi se 27. travnja. Njezino neraspadnuto tijelo stoljećima je počivalo u crkvi svetoga Pavla, a od 1807. godine nalazi se u kolegijatskoj crkvi svete Marije od Rijeke u Kotoru, gdje ga vjernici s velikim pouzdanjem časte. Papa Pio XI. odobrio je njezino štovanje 21. prosinca 1927. godine, ističući je kao zagovornicu kršćanskoga jedinstva. Zaziva se kao mirotvorka u obiteljskim i društvenim neslogama te zaštitnica Kotora i Boke kotorske. U kršćanskoj se umjetnosti prikazuje u dominikanskom habitu, s krunom od trnja, raspelom ili ljiljanom u ruci.

Isti dan, 27. travnja, slave se i