Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blažena Ludovika Albertoni

Blažena Ludovika Albertoni
Klikni za povećanje
×
Blažena Ludovika Albertoni
Blažena Ludovika Albertoni. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · TREĆOREDICA

Blažena Ludovika Albertoni

Spomendan
31. siječnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1533.

Život

Blažena Ludovika Albertoni rođena je u Rimu oko 1473. godine u uglednoj i plemićkoj obitelji Stefana Albertonija i Lucrezije Tebaldi. Rano je, već u dobi od dvije godine, ostala bez oca pa su njezino podizanje i kršćanski odgoj preuzele očeve sestre, usmjerivši njezino djetinjstvo k pobožnosti i kreposnu životu. Premda je gajila želju za posvećenim životom, u duhu kršćanske poslušnosti prihvatila je volju obitelji te se 1494. godine udala za plemića Giacoma della Ceteru. Nastanili su se u rimskoj četvrti Trastevere, a Bog im je podario tri kćeri. Brak je za Ludoviku bio teška kušnja jer je suprug bio prijeke i teške naravi, no ona je sve uvrede podnosila s blagošću, postojanošću u vjeri i ustrajnom molitvom, posvećujući se odgoju djece u evanđeoskom duhu.

Nakon dvanaest godina braka, u svibnju 1506. godine, Giacomo je umro nakon dugotrajne bolesti. Mlada udovica tada se suočila s novim nevoljama kada joj je djever osporio pravo na obiteljsko nasljedstvo. Ludovika je na sudu hrabro i uspješno obranila imovinu kako bi osigurala budućnost svojih kćeri. Čim je uredila i podijelila imanje kćerima, potpuno se odrekla zemaljskih bogatstava, prihvatila evanđeosko siromaštvo i stupila u Treći samostanski red svetoga Franje pri crkvi svetoga Franje na Ripi.

Ostatak zemaljskoga hoda posvetila je djelotvornoj kršćanskoj ljubavi. Sve preostale materijalne mogućnosti, svoje vrijeme i zdravlje utrošila je pomažući siromasima i bolesnicima, kojima je donosila hranu, odjeću i lijekove. Osobito se brinula o siromašnim i napuštenim djevojkama, osiguravajući im naobrazbu, pošten rad i miraz kako bi ih sačuvala od moralne propasti. Kada su zloglasni carski plaćenici 1527. godine poharali i opljačkali Rim, Ludovika je neumorno i neustrašivo tješila ranjene, liječila gladne i dijelila sve što je imala, zbog čega su je Rimljani s ljubavlju nazivali majkom siromaha.

Potrošena od neumornih djela milosrđa, strogih posta i pokore, razboljela se potkraj 1532. godine od teške groznice. Preminula je u Rimu 31. siječnja 1533. godine u šezdesetoj godini života, a njezine posljednje riječi na zemlji bile su riječi raspetoga Gospodina Isusa Krista s križa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« (Lk 23,46I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.).

Čuda

Gospodin je svoju vjernu službenicu obdario iznimnim mističnim milostima i darovima kontemplacije. Tijekom dugih molitava pred raspelom i svetohraništem u crkvi svetoga Franje na Ripi često je padala u duboka vjerska zanošenja i doživljavala ekstaze. Pouzdana predaja bilježi da je u tim trenucima božanske utjehe njezino tijelo bivalo vidljivo uzdignuto sa zemlje u levitaciji, dok joj je lice zračilo nadnaravnim sjajem. Puk ju je još za života smatrao čudotvorkom čija je zagovorna molitva donosila tjelesno ozdravljenje bolesnima i duhovni mir ojađenima.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blažene Ludovike razvilo se u Rimu odmah nakon njezina preminuća. Rimski senat odredio je 1606. godine da se dan njezina preminuća svečano obilježava, a rimske vlasti proglasile su je 1625. godine zaštitnicom grada. Papa Klement X. službeno je potvrdio njezino trajno i drevno štovanje 28. siječnja 1671. godine proglasivši je blaženom u bazilici Svete Marije Velike.

Njezino tijelo počiva u kapeli Altieri u franjevačkoj crkvi svetoga Franje na Ripi u Rimu. Iznad njezina groba nalazi se glasoviti mramorni spomenik kipara Giana Lorenza Berninija koji prikazuje blaženicu u trenutku blažene smrti i mističnoga sjedinjenja s Bogom. Spomendan joj se u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 31. siječnja. Blažena Ludovika Albertoni suzaštitnica je grada Rima uz apostolske prvake Petra i Pavla, svetu Franju Rimsku i svetoga Filipa Nerija, te je zaštitnica Franjevačkoga svjetovnog reda u Rimu.

Isti dan, 31. siječnja, slave se i