Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Spomen › Sveti Julije od Novare

SVETAC · PREZBITER

Sveti Julije od Novare

Spomendan
31. siječnja
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti Julije bio je pobožni svećenik i misionar koji je djelovao u pokrajini Liguriji na sjeveru Italije tijekom četvrtoga stoljeća, u vrijeme cara Teodozija Velikoga. Rodom s grčkoga otoka Egine, Julije je zajedno sa svojim bratom đakonom Julijanom primio svećenički red te se s velikim apostolskim žarom posvetio naviještanju evanđelja i podizanju kršćanskih hramova na temeljima starih poganskih svetišta.

Dobivši carsko dopuštenje za gradnju crkava, Julije i Julijan prošli su kroz mnoge krajeve sjeverne Italije, propovijedajući Krista i podižući bogomolje. Julije je naposljetku stigao na područje grada Novare i obližnjega jezera Orta. Na tom je jezeru pronašao zapušteni i pusti otok, koji je prema predaji bio pun zmija i nečistih sila. Julije se nastanio na otoku, očistio ga molitvom i ondje podigao svoju stotu i posljednju crkvu, posvećenu svetim apostolima Petru i Pavlu. U toj je crkvi okupio zajednicu vjernika, posvetivši se molitvi, postu i poučavanju naroda u vjeri sve do svoga mirnog preminuća u Gospodinu potkraj četvrtoga stoljeća.

Čuda

Svetoga Julija prati bogata predaja o mnogim čudima. Najpoznatije je čudo njegov dolazak na pusti otok na jezeru Orta: budući da nije imao čamca kojim bi prešao vodu, sveti je svećenik rasprostro svoj plašt na površinu vode, stupio na njega i pomoću svoga štapa preplovio jezero kao sigurnom lađom. Po njegovoj usrdnoj molitvi i znaku križa, sve zmije i otrovnice napustile su otok, koji je od tada postao mirno prebivalište kršćana.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Julija od Novare 31. siječnja prema Rimskom martirologiju. Njegove svete relikvije počivaju u kripti veličanstvene bazilike svetoga Julija na otoku San Giulio na jezeru Orta, koja predstavlja jedno od najljepših duhovnih središta Pijemonta. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu s kaležom, knjigom i štapom, često kako plovi na plaštu ili tjera zmije s otoka. Zaštitnik je zidara, graditelja, lađara i otoka San Giulio.

Isti dan, 31. siječnja, slave se i