Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Spomen › Sveti Verisimo, Maksima i Julija

SVECI · MUČENICI

Sveti Verisimo, Maksima i Julija

Spomendan
1. listopada
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti Verisimo, Maksima i Julija bili su rođena braća i sestre koji su položili svoje živote za Isusa Krista u gradu Lisabonu, drevnom Olisipu u Luzitaniji, početkom četvrtoga stoljeća. Odrasli u pobožnom i plemenitom kršćanskom domu, od rane su mladosti bili poučeni u evanđeoskim istinama, živeći u bratskoj ljubavi, čistoći srca i djelima milosrđa. Kada je car Dioklecijan pokrenuo opći progon kršćana, namjesnik Dacijan započeo je nemilosrdno zatiranje crkvenih zajednica na tlu Pirenejskoga poluotoka.

Verisimo, Maksima i Julija bili su prijavljeni vlastima kao nepokolebljivi sljedbenici Kristova nauka. Izvedeni pred poganski sud u Lisabonu, pozvani su da prinesu žrtve idolima i poreknu vjeru. Oni su to jednodušno i neustrašivo odbili, govoreći da se klanjaju samo pravome Bogu.

Podvrgnuti su teškim mukama i zlostavljanjima, no brat i sestre su se međusobno tješili i hrabrili u podnošenju rana. Osuđeni na smrt, pogubljeni su oštricom mača uz obalu rijeke Tejo, prinijevši Bogu žrtvu vlastitoga života i primivši zajednički vijenac mučeničke slave u nebeskom kraljevstvu.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetih mučenika Verisima, Maksime i Julije slavi se 1. listopada, kako bilježi Rimski martirologij. Oni su drevni povijesni zaštitnici grada Lisabona i Lisabonske patrijaršije. Nad njihovim grobom rano je podignut hram, a u srednjem vijeku kralj Alfonso Henrik obnovio je njihovo štovanje i posvetio im crkvu Santos-o-Velho u Lisabonu. U sakralnoj umjetnosti prikazuju se zajedno s mučeničkim palmama u rukama, Verisimo u sredini, a sestre Maksima i Julija uz njega, s mačem njihova pogubljenja. Zaštitnici su kršćanske mladeži, braće i sestara, a vjernici im se utječu moleći za slogu i mir u obiteljima.

Isti dan, 1. listopada, slave se i