SVETICA · CARICA
Sveta Jelena
- Spomendan
- 18. kolovoza
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 330.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveta Jelena, carica i majka cara Konstantina Velikoga, rođena je oko sredine trećega stoljeća, po svoj prilici u Drepani u zaljevu Nikomedije. Potjecala je iz skromne obitelji; sveti Ambrozije u svom govoru prigodom smrti cara Teodozija naziva je gostioničarkom. Unatoč skromnom podrijetlu, postala je zakonita supruga rimskoga vojskovođe Konstancija Klora. Njihov jedini sin Konstantin rođen je u Naisu (današnjem Nišu) u Gornjoj Meziji 274. godine. Kada je Konstancije Klor 292. godine postao suvladar na Zapadu, iz političkih je razloga napustio Jelenu kako bi se oženio Teodorom, pokćerkom cara Maksimijana Herkulija.
Jelenin sin Konstantin ostao joj je duboko odan i vjeran. Nakon smrti Konstancija Klora 308. godine, Konstantin je preuzeo vlast, pozvao svoju majku na carski dvor, udijelio joj uzvišeni naslov Auguste, zapovjedio da joj se iskazuju najviše carske počasti te dao kovati novac s njezinim likom. Pod sinovljevim utjecajem, a napose nakon njegove pobjede nad Maksencijem 312. godine, Jelena je prihvatila kršćanstvo. Povjesničar Euzebije u djelu Život Konstantinov svjedoči kako je postala toliko pobožna Božja službenica da se činilo kao da je od samoga djetinjstva bila učenica Spasitelja ljudskoga roda. Svojim iznimnim ugledom i darežljivošću snažno je potpomagala širenje kršćanstva te se posvetila zbrinjavanju siromaha, nevoljnika i cijelih zajednica, obilazeći crkve u skromnosti i darivajući ih bogatim prinosima.
U poodmakloj dobi, nakon što je Konstantin 324. godine postao jedini car, Jelena je pošla na hodočašće u Svetu zemlju. Ondje je pomno i s velikom brigom obišla sveta mjesta Isusova rođenja, muke i uskrsnuća. Dala je podići dvije glasovite bazilike: jednu u Betlehemu nad špiljom Gospodinova rođenja, a drugu na Maslinskoj gori u blizini Jeruzalema, na mjestu Gospodinova uzašašća, a svetu je špilju ukrasila dragocjenim uresima. Njezin boravak u Jeruzalemu povezan je s pronalaženjem pravoga Kristova križa, događajem koji je rano zabilježio Rufin. U Rimu je njezina rezidencija bila palača Sesorij, u čijoj je blizini sagrađena bazilika Svetoga Križa u Jeruzalemu, gdje su pohranjene dragocjene relikvije muke Gospodnje. Carica Jelena preminula je oko 330. godine u dobi od oko osamdeset godina, u nazočnosti svoga sina cara Konstantina.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svete Jelene carice slavi se 18. kolovoza prema Rimskom martirologiju. Njezino je tijelo najprije položeno u carsku grobnicu u crkvi Svetih Apostola u Carigradu, a 849. godine preneseno je u opatiju Hautvillers u francuskoj nadbiskupiji Reims. Njezino štovanje rano se proširilo diljem Zapada i Istoka. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se u carskoj odjeći s krunom na glavi, držeći u ruci časni križ Gospodnji i čavle muke. Zaštitnica je arheologa, hodočasnika, obraćenika, graditelja crkava i kršćanskih majki.
Isti dan, 18. kolovoza, slave se i
- Blažena Paula Montaldi, opatica 19. stoljeće
- Blaženi Albert Hurtado Cruchaga, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Jakov Falgarona Vilanova i Atanazije Vidaurreta Labra, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Leonardo od Cave, opat 13. stoljeće
- Blaženi Martin Martínez Pascual, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Rinald od Concorezza, biskup 14. stoljeće
- Sveti Agapit iz Palestrine, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Antun Banassat, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Franjo Arias Martín, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Vincent Marija Izquierdo Alcón, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Eon od Arlesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Firmin od Metza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Lav iz Mire, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Makarije Peleketski, opat 9. stoljeće
- Sveti mučenici Bijele gomile (Massa Candida), mučenici 3. stoljeće