Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Životopisi › Sveti Aleksandar I. Aleksandrijski

Sveti Aleksandar I. Aleksandrijski
Klikni za povećanje
×
Sveti Aleksandar I. Aleksandrijski
Sveti Aleksandar I. Aleksandrijski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Aleksandar I. Aleksandrijski

Spomendan
26. veljače
Razdoblje
4. stoljeće
Smrt
326.

Život

Sveti Aleksandar I. bio je slavni patrijarh Aleksandrije u Egiptu, rođen u drugoj polovici trećega stoljeća, a preminuo 326. godine. Već kao svećenik istaknuo se dubokom pobožnošću i svetošću, pretrpjevši progone pod carevima Galerijem i Maksiminom. Kada je aleksandrijski biskup sveti Petar Mučenik bio utamničen pred smrt, Aleksandar i svećenik Ahila posjetili su ga u tamnici; Ahila je kasnije naslijedio Petra, a nakon Ahiline smrti vjernici i kler jednodušno su izabrali Aleksandra za aleksandrijskoga patrijarha. Opisivan je kao čovjek iznimno čašćen od naroda, darežljiv, pravedan, rječit, prijatelj siromaha i čovjek neprestana posta i molitve.

U to je vrijeme svećenik Arije počeo širiti svoje pogubno krivovjerje, niječući vječno božanstvo Isusa Krista i tvrdeći da je Sin stvorenje. Aleksandar ga je isprva s očinskim strpljenjem pokušavao odvratiti od zablude, no kada je vidio njegovu okorjelost, sazvao je mjesni sabor u Aleksandriji te ga isključio iz crkvenoga zajedništva. Arijevo se učenje ipak proširilo, što je dovelo do sazivanja Prvoga općeg sabora u Niceji 325. godine. Na saboru je ostarjeli patrijarh Aleksandar, u pratnji svoga mladoga đakona Atanazija, odlučno branio pravovjernu vjeru i sudjelovao u sastavljanju Nicejskoga vjerovanja, kojim je potvrđeno da je Sin istobitan Ocu. Vrativši se u Aleksandriju, na samrtnoj je postelji odredio svetoga Atanazija za svoga nasljednika, čime je osigurao nastavak obrane istine. Preminuo je u Gospodinu u travnju 326. godine.

Štovanje i zaštitništvo

U Rimokatoličkoj Crkvi spomen svetoga Aleksandra slavi se 26. veljače, dok se njegov prelazak u vječnost obilježava i 17. travnja. Zabilježen je s velikim poštovanjem u Rimskom martirologiju kao slavni starac i pastir raspaljen revnošću za vjeru, koji se ubrojio među tri stotine i osamnaest otaca Nicejskoga sabora. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u patrijarhalnom ruhu, sa svitkom Nicejskoga vjerovanja u ruci i biskupskim štapom, dok pod njegovim nogama leži poraženi heretik Arije. Zaziva se kao zaštitnik teologa, branitelja pravovjerja i pastira Crkve.

Isti dan, 26. veljače, slave se i