Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Spomen › Sveti Pelezije

SVETAC · PREZBITER I MUČENIK

Sveti Pelezije

Spomendan
7. travnja
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti Pelezije bio je pobožni svećenik i mučenik Crkve u slavnoj egipatskoj prijestolnici Aleksandriji u četvrtom stoljeću. Aleksandrija je u to doba bila jedno od najvažnijih teoloških i pastoralnih središta kršćanskoga svijeta, no ujedno i grad koji je podnio mnoge valove progona, kako od poganskih vlasti tako i od unutarnjih neprijatelja istine. U takvom je okruženju Pelezije vjerno obavljao svoju svećeničku službu, prikazujući svetu žrtvu na oltaru i hraneći Kristovo stado riječju Božjom i svetim otajstvima.

Kada je buknuo progon protiv Kristove Crkve, svećenici su bili prva meta progonitelja koji su nastojali raspršiti stado udarajući pastire. Sveti Pelezije nije napustio povjerene mu vjernike niti je uzmaknuo pred opasnošću. Ostao je postojan u svojoj pastirskoj brizi, potičući kršćane da se ne boje onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti (Mt 10,28“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.”).

Prijavljen poganskim vlastima kao istaknuti predvodnik kršćanske zajednice, Pelezije je bio uhićen i izveden pred carsko sudište. Odbio je s prezirom zahtjev da prinese žrtve carskim idolima, ispovijedajući vjeru u Presveto Trojstvo. Nakon što je podnio okrutna zlostavljanja i ostao čvrst u ispovijedanju katoličke vjere, položio je svoj život za Gospodina, primivši neprolazni vijenac svećeničkoga mučeništva u Aleksandriji.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Pelezija, prezbitera i mučenika, slavi se 7. travnja prema Rimskom martirologiju. Njegov se spomen sačuvao u aleksandrijskoj liturgijskoj tradiciji te je uvršten u opće martirologije Crkve. U umjetnosti se sveti Pelezije prikazuje u svećeničkom ruhu, držeći u ruci kalež i palmu mučeništva, simbole euharistijske službe i pobjede u podnesenoj muci. Vjernici ga zazivaju kao zagovornika za svećeničku vjernost, ustrajnost pastira u teškim vremenima i za očuvanje pravovjerja.

Isti dan, 7. travnja, slave se i