SVETAC · MUČENIK
Sveti Alban
- Spomendan
- 22. lipnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 305.
Život
Sveti Alban bio je prvi britanski mučenik, a svoj je život položio za Krista u gradu Verulamiju oko 304. godine, u vrijeme Dioklecijanova progona. Prije obraćenja Alban je živio kao ugledan građanin poganin. Kada je buknuo progon kršćana, jedan se katolički klerik, bježeći pred progoniteljima, sklonio u Albanovu kuću. Alban ga je velikodušno primio i pružio mu utočište. Promatrajući klerikovu postojanu molitvu, cjelonoćna bdjenja i pobožan život, Albanovo je srce bilo duboko dirnuto Božjom milošću. Poučen temeljima kršćanskoga nauka, povjerovao je u Krista i primio sveto krštenje.
Nakon nekoliko dana namjesnikovi su vojnici doznali za skrovište te su došli pretražiti kuću. Želeći spasiti svoga duhovnog oca i učitelja, Alban je obukao njegov klerički ogrtač i dragovoljno se predao vojnicima umjesto gosta. Odveden je pred suca upravo u času dok je ovaj prinosio žrtve poganskim idolima. Kad je prevara otkrivena, sudac je planuo od gnjeva i zaprijetio Albanu istim mukama namijenjenima bjeguncu ako smjesta ne prinese žrtvu bogovima. Sveti je Alban neustrašivo odgovorio da je kršćanin i da se klanja samo živome i pravome Bogu, Stvoritelju svega svijeta. Zbog toga je nemilosrdno izbičevan, no kako ga ni najteže rane nisu mogle navesti na otpadništvo, sudac ga je osudio na smrt odrubljivanjem glave. Dok su ga vodili na gubilište na obližnjem brežuljku, Alban je radosno koračao prema svome svršetku, dajući život za Krista prema riječi Gospodnjoj: »Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15,13Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.).
Čuda
Dok je sveti Alban išao prema mjestu pogubljenja, pratilo ga je veliko mnoštvo naroda, pa je most preko rijeke bio zakrčen. Želeći što prije stići na stratište i sjediniti se s Gospodinom, svetac se pomolio i rijeka se razdijelila, omogućivši mu da prijeđe suhih nogu. Zapanjen tim prizorom, krvnik koji ga je trebao pogubiti bacio je mač, pao pred Albanove noge i zatražio da radije trpi s njime nego da usmrti pravednika. Kad su se popeli na vrh brežuljka, Alban je molitvom izveo izvor žive vode kako bi utažio žeđ okupljenih. Drugi je vojnik tada izvršio smrtnu kaznu i odrubio glavu svecu, ali su mu odmah potom čudesno ispale oči na zemlju kao kazna za prolijevanje nevine krvi.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Albana slavi se 22. lipnja. Njegovo se štovanje razvilo neposredno nakon prestanka progona, a o njemu svjedoče sveti German iz Auxerrea i sveti Beda Časni u svojoj Crkvenoj povijesti. Na mjestu njegova mučeništva u Verulamiju podignuta je veličanstvena opatija i katedrala, a grad danas nosi njegovo ime, Saint Albans. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u plemićkoj ili vojničkoj odjeći, s mačem i križem u ruci te mučeničkom palmom. Zaštitnik je obraćenika, izbjeglica i žrtava progona, te se časti kao praotac kršćanskih mučenika u Britaniji.
Isti dan, 22. lipnja, slave se i
- Blaženi Inocent V., papa 13. stoljeće
- Sveti Euzebije Samosatski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Flavije Klement, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Ivan Fisher, biskup, i Toma More, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Niketa Remezijanski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Paulin Nolanski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Julije i Aron, mučenici 4. stoljeće