BLAŽENIK · PAPA
Blaženi Inocent V.
- Spomendan
- 22. lipnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
Život
Blaženi Inocent V. (krsnim imenom Petar od Tarentaisea) rođen je oko 1225. godine u pokrajini Tarentaise u Savoji, u današnjoj jugoistočnoj Francuskoj. Još kao šesnaestogodišnji mladić stupio je u Lyonu u Red propovjednika svetoga Dominika, privučen evanđeoskim siromaštvom i žarom naviještanja Božje riječi.
Poslan je na studij u glasoviti samostan svetoga Jakova u Parizu. Na pariškom sveučilištu stekao je naslov magistra svete teologije 1259. godine, a iste je godine zajedno sa svetim Tomom Akvinskim i svetim Albertom Velikim sudjelovao u izradi jedinstvenoga studijskog programa za čitav dominikanski red. Zbog svoje iznimne učenosti, duboke pobožnosti i jasnoće izlaganja prozvan je „najslavnijim naučiteljem“ (Doctor famosissimus). Dvaput je biran za provincijala francuske dominikanske provincije, upravljajući braćom s velikom mudrošću i očinskom blagošću. Napisao je opsežan komentar na „Izreke“ Petra Lombarda te brojna filozofska i teološka djela.
Premda se opirao crkvenim počastima želeći ostati skromni redovnik, papa Grgur X. imenovao ga je 1272. godine lyonskim nadbiskupom, a već sljedeće godine kardinalom i biskupom Ostije. Imao je vodeću ulogu na Drugom općem saboru u Lyonu 1274. godine, gdje je zajedno sa svetim Bonaventurom neumorno radio na ponovnom jedinstvu istočnih kršćana s Rimokatoličkom Crkvom. Kada je sveti Bonaventura iznenada preminuo tijekom zasjedanja sabora, upravo je Petar pred okupljenim saborskim ocima održao glasoviti posmrtni govor.
Nakon smrti pape Grgura X., kardinali su se okupili u konklavi u Arezzu i 21. siječnja 1276. godine već u prvom glasovanju jednoglasno izabrali Petra od Tarentaisea za Kristova namjesnika. Uzeo je ime Inocent V. i postao prvi papa iz Dominikanskoga reda. Njegov je pontifikat bio kratak, ali prožet neumornim zalaganjem za mir i crkveno jedinstvo. Radio je na pomirenju zavađenih talijanskih gradova, posredovao među vladarima i nastojao učvrstiti jedinstvo s carigradskim carom Mihaelom VIII. Paleologom. No prije nego što je uspio ostvariti sve svoje mirotvorne naume, shrvan bolešću, sveto je preminuo u Rimu 22. lipnja 1276. godine, nakon samo pet mjeseci papinske službe. Crkva je u njemu prepoznala pastira koji joj je bio više pokazan nego trajno dan.
Štovanje i zaštitništvo
Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Inocenta V. 22. lipnja, na dan njegova rođenja za nebo. Pokopan je u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga u Rimu. Papa Lav XIII. potvrdio je njegovo pradavno štovanje 14. ožujka 1898. godine. U umjetnosti se prikazuje u bijelom dominikanskom habitu s papinskim palijem i tijarom, često s perom i knjigom svojih teoloških djela ili u razgovoru sa zavađenim vladarima kojima donosi maslinovu grančicu mira.
Isti dan, 22. lipnja, slave se i
- Sveti Alban, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Euzebije Samosatski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Flavije Klement, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Ivan Fisher, biskup, i Toma More, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Niketa Remezijanski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Paulin Nolanski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Julije i Aron, mučenici 4. stoljeće