Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Šimun Stock

Blaženi Šimun Stock
Klikni za povećanje
×
Blaženi Šimun Stock
Blaženi Šimun Stock. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Šimun Stock

Spomendan
16. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1265.

Život

Blaženi Šimun Stock rođen je u engleskoj grofoviji Kent oko 1165. godine. Prema postojanoj crkvenoj predaji, od ranoga djetinjstva čeznuo je za Bogom te se već u dvanaestoj godini povukao u šumu i živio kao pustinjak u šupljem deblu jednoga hrasta. Odatle je potekao i njegov nadimak Stock, što u starome engleskom jeziku označava deblo stabla. Nakon dugih godina pustinjačke samoće, molitve i mrtvljenja, počeo je kao putujući propovjednik naviještati obraćenje i Božju riječ po gradovima i selima.

Kada su prvi pustinjaci s gore Karmela stigli u Englesku, Šimun je u njihovoj posvećenosti Blaženoj Djevici Mariji prepoznao svoj istinski duhovni dom te je stupio u Karmelićanski red. Prema predaji, hodočastio je u Rim i boravio na samoj gori Karmelu u Svetoj zemlji. Nakon povratka u Europu zaređen je za svećenika.

Godine 1247., na prvome općem kapitulu reda održanom izvan Svete zemlje u Aylesfordu, Šimun je unatoč visokoj dobi od preko osamdeset godina izabran za šestoga generalnoga priora karmelićana. Kao vrhovni poglavar pokazao je iznimnu snagu, razboritost i neumoran žar. Red se nalazio u velikoj krizi i pod pritiskom, jer je prijelaz iz eremitskoga života u Europu donio nesporazume i protivljenja. Šimun je uspio prilagoditi redovničko pravilo zapadnim prilikama i preobraziti karmelićane u prosjački red, što je potvrdio papa Inocent IV., stavivši ih pod posebnu papinsku zaštitu.

Mudro shvaćajući potrebe Crkve, utemeljio je karmelićanske samostane u velikim sveučilišnim središtima: u Cambridgeu 1248., u Oxfordu 1253. te u Parizu i Bologni 1260. godine, omogućivši mladim redovnicima vrhunsku teološku izobrazbu. Njegovim neumornim radom karmelićanski se red proširio diljem zapadne Europe. Tijekom vizitacije samostana u Francuskoj, blago je usnuo u Gospodinu u Bordeauxu, 16. svibnja 1265. godine, u stotoj godini života.

Čuda

Blaženi Šimun gajio je sinovsku i žarku ljubav prema Majci Božjoj, kojoj je ispjevao i glasovite himne, među kojima se ističe Flos Carmeli. Prema postojanoj karmelićanskoj tradiciji, u vrijeme teških tjeskoba za opstanak reda, u noći 16. srpnja 1251. godine u Cambridgeu ukazala mu se Blažena Djevica Marija držeći u ruci smeđi škapular.

Majka Božja pružila mu je škapular kao znak svoga osobitoga majčinskog pokroviteljstva, uputivši mu utješne riječi obećanja: »Ovo je povlastica za tebe i za sve karmelićane: tko god umre odjeven u ovaj habit, bit će pošteđen vječnoga ognja«. Ta nebeska utjeha spasila je i ojačala red, a nošenje maloga smeđeg škapulara postalo je izvorom nebrojenih duhovnih milosti i obraćenja za vjerne kršćane diljem svijeta.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blaženoga Šimuna Stocka brzo se proširilo unutar Karmelićanskoga reda i cijele Crkve. Njegov liturgijski spomendan slavi se 16. svibnja. Njegove relikvije počivale su u katedrali u Bordeauxu, a dio glave svečano je vraćen u Englesku te se danas čuva u karmelićanskom samostanu u Aylesfordu, gdje je nekada održan povijesni kapitul.

U kršćanskoj umjetnosti blaženi se Šimun prikazuje u karmelićanskom habitu s bijelim plaštem, kako u pobožnom zanosu prima škapular iz ruku Blažene Djevice Marije s Djetetom Isusom. Poseban je zaštitnik Karmelićanskoga reda, škapularskih bratovština i svih nositelja Gospina škapulara.

Isti dan, 16. svibnja, slave se i