Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Spomen › Četrdeset i četiri monaha samostana Svetog Sabe

SVETAC · MUČENICI

Četrdeset i četiri monaha samostana Svetog Sabe

Spomendan
16. svibnja
Razdoblje
7. stoljeće

Život

U sedmom stoljeću, za vladavine bizantskoga cara Heraklija, Sveta zemlja i njezina sveta mjesta našli su se na udaru osvajačkih napada Saracena. U Judejskoj pustinji, u divljem klancu potoka Kedrona nedaleko od Jeruzalema, nalazila se slavna Velika laura svetoga Sabe Posvećenoga, u kojoj su stotine monaha provodile život u molitvi, strogom postu i šutnji.

Kada su saracenski napadači provalili u Palestinu, skupina naoružanih razbojnika upala je u lauru svetoga Sabe. Zatražili su od monaha da im predaju samostansko zlato i dragocjenosti te da se odreknu vjere u Isusa Krista. Četrdeset i četiri monaha hrabro su i mirno istupila pred osvajače. Odbili su izdati katoličku vjeru, posvjedočivši da njihovo jedino blago nije od ovoga svijeta, nego na nebesima. Razjareni barbari tada su ih podvrgnuli okrutnim mukama: tukli su ih, parali im tijela i naposljetku ih sasjekli dio po dio, ud po ud. Ovi su sveti redovnici ustrajali u molitvi do posljednjega daha, prinijevši svoje živote kao čistu mučeničku žrtvu Bogu.

Štovanje i zaštitništvo

Katolička i Istočne Crkve slave spomendan četrdeset i četiri monaha mučenika samostana Svetoga Sabe 16. svibnja. Njihov je slavni spomen unesen u Rimski martirologij. Časte se kao uzori nepokolebljive vjernosti redovničkomu zvanju i mučenici za vjeru. Njihove su se relikvije s velikim poštovanjem čuvale u samostanu Mar Saba u Judejskoj pustinji. U kršćanskoj ikonografiji prikazuju se kao zbor monaha u tamnim habitima s kapuljačama, s palminim granama mučeništva u rukama i ranama od mačeva.

Isti dan, 16. svibnja, slave se i