Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveta Eteldreda

Sveta Eteldreda
Klikni za povećanje
×
Sveta Eteldreda
Sveta Eteldreda. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · OPATICA

Sveta Eteldreda

Spomendan
23. lipnja
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
679.

Život

Sveta Eteldreda (u starim spisima Ediltrudis ili Audrey) bila je kraljica i opatica, jedna od najomiljenijih svetica anglosaskoga naroda u sedmom stoljeću. Rođena je oko 630. godine kao kći pobožnoga kralja Istočne Anglije Anne, odrasla u domu koji je Crkvi podario brojne svete djevice. Još u ranoj mladosti zavjetovala je svoje djevičanstvo Gospodinu. Iz političkih razloga njezin ju je otac udao za kneza Tonberta, od kojega je kao vjenčani dar primila močvarni posjed poznat kao Otok Ely. U dogovoru sa suprugom živjela je u potpunoj čistoći, a nakon njegove rane smrti povukla se na pet godina na svoje imanje u Elyju posvetivši se molitvi.

Godine 660. njezin joj je otac nametnuo novi politički brak s mladim Egfridom, sinom nortumbrijskoga kralja Osvija. Od drugoga je muža primila posjede u Hexhamu, koje je po savjetu svoga duhovnoga vođe svetoga Vilfrida iz Yorka darovala za izgradnju samostana svetoga Andrije. Kroz dvanaest godina braka Eteldreda je uz Vilfridovu pomoć uspjela očuvati svoje djevičanstvo. Kada je Egfrid preuzeo prijestolje i zatražio ostvarenje bračnih prava, Eteldreda je uz dopuštenje biskupa napustila dvor i stupila u samostan Coldingham kod svoje tetke svete Ebe.

Kada ju je kralj pokušao nasilno vratiti, Eteldreda je u pratnji dviju vjernih službenica pobjegla na jug prema svojemu imanju u Elyju. Na tom osamljenom mjestu okruženom močvarama i vodama rijeke Ouse, uz pomoć svoje kraljevske rodbine započela je gradnju dvostrukoga samostana u Elyju, postavši njegovom prvom opaticom. Sveti Vilfrid podijelio joj je redovnički veo. Kao duhovna majka zajednice, Eteldreda je prednjačila primjerom: nosila je samo grubo sukno, jela jednom dnevno i provodila noći u neprestanoj molitvi. Preminula je 23. lipnja 679. godine od kuge, čiji je dolazak prethodno točno prorekla.

Čuda

Tijekom njezina bijega od kralja Egfrida prema Elyju, kada su kraljevi konjanici već bili na domak da je uhvate, sveta se djevica popela na stjenovito brdo uz more. More je tada čudesno nadošlo i okružilo brdo visokim valovima punih sedam dana, zadržavši progonitelje sve dok se kralj nije povukao.

Kada je šesnaest godina nakon njezine smrti, 695. godine, njezina sestra i nasljednica sveta Seksburga otvorila njezin drveni lijes kako bi prenijela njezine posvećene relikvije u katedralu, tijelo svete Eteldrede pronađeno je posve neraspadnuto i gipko, a rez na njezinu vratu koji joj je liječnik načinio prije smrti bio je čudesno zacijeljen, ostavivši samo svijetli ožiljak.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svete Eteldrede opatice 23. lipnja. Njezin velebni grob u katedrali u Elyju bio je jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta srednjovjekovne Engleske. Njezina neraspadnuta ruka i danas se s velikim poštovanjem čuva u katoličkoj crkvi svete Eteldrede u Ely Placeu u Londonu, jedinoj predreformacijskoj crkvi u Velikoj Britaniji koja je vraćena katoličkomu bogoslužju. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u opatskom ruhu s krunom na glavi i biskupskim štapom, držeći u ruci model katedrale u Elyju i knjigu molitava. Zaštitnica je sveučilišta u Cambridgeu, udovica i bolesnika koji boluju od bolesti grla i vrata.

Isti dan, 23. lipnja, slave se i