Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveti Judok (Josse)

Sveti Judok (Josse)
Klikni za povećanje
×
Sveti Judok (Josse)
Sveti Judok (Josse). Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I PUSTINJAK

Sveti Judok (Josse)

Spomendan
13. prosinca
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
668.

Život

Sveti Judok, u Francuskoj i diljem Europe čašćen kao Josse, rodio se početkom sedmoga stoljeća kao sin Juthaela, kralja Bretanje, i mlađi brat svetoga kralja Judikaela. Nakon što se Judikael odrekao prijestolja kako bi stupio u samostan, bretonski velikaši htjeli su Judoka prisiliti da preuzme kraljevsku krunu i naslijedi očevo prijestolje. No Judok je u srcu već bio izabrao jedinoga Kralja Krista te je odbio zemaljsko vladanje. Kako bi izbjegao prisilu i svjetovne časti, potajno je napustio domovinu s nekolicinom drugova i odrekao se kraljevskoga dostojanstva.

Stupio je u kler u biskupiji Amiens, gdje je zaređen za svećenika. Nekoliko je godina služio kao kapelan kod plemića Hajmona, a potom se povukao u sjevernu Neustriju, na obalu kanala La Manche. U mjestu Runiac vlastitim je rukama sagradio ćeliju i dvije male crkvice posvećene svetom Petru i Pavlu, te je ostatak života proveo kao pustinjak u trajnoj molitvi, strogom postu i razmatranju Božje riječi. Pred kraj života hodočastio je u Rim na grobove apostolskih prvaka. Preminuo je u svetosti u svojoj pustinjačkoj nastambi u sjevernoj Neustriji 13. prosinca oko 669. godine.

Čuda

Crkvena predaja bilježi čudo o Judokovoj herojskoj ljubavi prema siromasima. Kada je jednoga dana u njegovu ćeliju došao gladni prosjak, Judok je zapovjedio učeniku da mu dadne kruh. Prosjak se vraćao četiri puta mijenjajući izgled, a svetac mu je svaki put darovao po jednu četvrtinu jedinoga kruha koji su imali. Kada su ostali posve bez hrane, na rijeci su se iznenada pojavila četiri broda krcata žitom i namirnicama, što je Judok prepoznao kao Božju nagradu za pouzdanje u providnost.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Judoka slavi se 13. prosinca. Rimski martirologij slavi ga u sjevernoj Neustriji kao prezbitera i pustinjaka, sina Juthaela, kralja Bretanje, i brata svetoga Judikaela, koji je napustio domovinu i povukao se u pustinjački život kako ne bi morao naslijediti oca na prijestolju. Nad njegovim grobom podignuta je glasovita opatija Saint-Josse-sur-Mer, koja je u srednjem vijeku postala jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta u Europi. U umjetnosti se prikazuje kao hodočasnik ili pustinjak sa svećeničkom štolom, krunom odloženom uz noge i hodočasničkim štapom. Zaštitnik je hodočasnika, putnika, pekara i slijepih.

Isti dan, 13. prosinca, slave se i