Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveti Sulpicije Pobožni

Sveti Sulpicije Pobožni
Klikni za povećanje
×
Sveti Sulpicije Pobožni
Sveti Sulpicije Pobožni. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Sulpicije Pobožni

Spomendan
17. siječnja
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
646.

Život

Sveti Sulpicije, u povijesti Crkve slavljen s pridjevkom Pobožni, rodio se krajem šestoga stoljeća u Vatanu na tlu Akvitanije u plemenitoj kršćanskoj obitelji. Od rane mladosti primio je temeljit odgoj u vjeri i svetim znanostima, posvetivši se molitvi i činjenju dobrih djela. Zbog svojih iznimnih sposobnosti, pravednosti i neporočnosti, pozvan je na franački kraljevski dvor kralja Klotara II., gdje je služio kao kraljevski kapelan i upravitelj crkvenih poslova.

Iako je uživao visoke časti i ugled na dvoru, Sulpicijevo je srce čeznulo jedino za evanđeoskim savršenstvom. Kada se ispraznila stolica nadbiskupa Bourgesa, Sulpicije je 624. godine izabran i posvećen za pastira te važne mjesne Crkve, naslijedivši svetoga Austregizila. Nakon uzdignuća na biskupsku čast, Sulpicije je pokazao takvu poniznost i ljubav da mu, kako ističe Rimski martirologij, ništa na svijetu nije bilo draže niti važnije od očinske skrbi za siromahe i patnike.

Svu svoju imovinu i biskupske prihode stavio je u službu nevoljnika, hraneći svakodnevno stotine gladnih i zbrinjavajući napuštene. Neumorno je propovijedao Kristovo evanđelje, obratio sve preostale židovske i poganske stanovnike svoga grada te se brinuo za posvećenje klera i monaha. Godine 627. sudjelovao je na saboru u Clichyju, a u svojoj je biskupiji osnovao brojne crkve i samostane. Sveto je preminuo u Gospodinu u Bourgesu 17. siječnja 647. godine, oplakan od siromaha koji su u njemu izgubili istinskoga oca.

Štovanje i zaštitništvo

Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Sulpicija Pobožnoga 17. siječnja, kako navodi Rimski martirologij. Glavni je zaštitnik grada Bourgesa i tamošnje nadbiskupije. Njemu u čast posvećena je glasovita crkva Saint Sulpice u Parizu, a po njemu je ime dobila i svećenička Družba svetoga Sulpicija (sulpicijanci), posvećena odgoju svećenika. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu s mitrom i pastoralom, često kako dijeli kruh i novac siromasima ili u stavu duboke molitve.

Isti dan, 17. siječnja, slave se i