SVETAC · OPAT
Sveti Kolumban
- Spomendan
- 23. studenoga
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 615.
Opći rimski kalendarRedovnici i redovnice
Među najštovanijima: Najštovaniji na engleskom području
Život
Sveti Kolumban, jedan od najvećih misionara i monaških otaca kršćanske Europe, rodio se 543. godine u pokrajini Zapadni Leinster u Irskoj, u godini u kojoj je preminuo sveti Benedikt. Odlikovao se iznimnom tjelesnom ljepotom i bistrinom uma, pa se zarana suočio s teškim mladenačkim napastima. Potražio je savjet kod jedne svete pustinjakinje koja mu je poručila da je jedini siguran spas u bijegu od svijeta. Svladavši protivljenje svoje majke, koja se u očaju bacila na kućni prag kako bi ga zadržala, Kolumban je prekoračio preko nje i zauvijek napustio očinski dom. Najprije je učio kod opata Sinela na jezeru Lough Erne, gdje je sastavio tumačenje psalama, a potom je stupio u glasoviti samostan Bangor pod vodstvom svetoga Komgala, gdje je položio monaške zavjete i primio svećenički red.
U svojoj četrdesetoj godini Kolumban je u srcu čuo neodoljivi Božji glas koji ga je pozivao da napusti domovinu radi Krista i pođe u tuđinu. S dopuštenjem opata, Kolumban se s dvanaestoricom monaha, među kojima su bili sveti Gal, sveti Atala i sveti Sigisbert, otisnuo preko mora u Britaniju, a potom oko 585. godine u Galiju. U to je vrijeme vjerski i moralni život u Franačkom Kraljevstvu bio duboko narušen ratovima i nemarom. Kolumban je stupio pred burgundskoga kralja Guntrama, koji mu je darovao staru rimsku utvrdu Annegray u šumama Vogeza, gdje su monasi započeli život u najstrožem siromaštvu. Kako je mnoštvo hrlilo u samostan, Kolumban je 590. godine utemeljio glasovitu opatiju Luxeuil, a potom i Fontaines, uvevši neprekidnu molitvu hvale, Laus perennis, i strogo monaško pravilo doneseno iz Irske.
U Galiji je Kolumban ostao gotovo dvadeset godina, no došao je u sukob s franačkim biskupima zbog keltskoga načina računanja Uskrsa i samostanske neovisnosti. Godine 602. uputio je biskupima pismo puno evanđeoske ljubavi i slobode, a o istom je pitanju pisao i rimskim papama, izražavajući bezuvjetnu odanost Petrovoj stolici, nazivajući Rim glavom svih Crkava. Još teži sukob izbio je s kraljevskim dvorom. Mladi burgundski kralj Teodorik II. živio je razvratno pod utjecajem svoje bake, kraljice Brunehilde. Kolumban je neustrašivo korio kralja i odbio blagosloviti njegovu nezakonitu djecu. Razjarena Brunehilda prognala je Kolumbana iz Luxeuila te su ga vojnici odveli u Nantes kako bi ga ukrcali za Irsku. Međutim, silna oluja izbacila je lađu natrag na obalu, pa je Kolumban ostao slobodan na tlu Europe.
Preko Pariza i Metza uputio se u misije među germanske narode uz rijeku Rajnu, djelujući kod Ciriškoga jezera i u Bregenzu na Bodenskom jezeru. Kada je to područje palo pod vlast kralja Teodorika, Kolumban je 612. godine prešao Alpe i stigao u Milano na dvor lombardskoga kralja Agilulfa i kraljice Teodelinde. Ondje je pobijao arijanske zablude, a u Liguriji, uz rijeku Trebbiju, utemeljio je slavnu opatiju Bobbio. Bobbio je pod njegovim vodstvom postao veliko žarište duhovnosti, crkvene stege i znanosti. Ostavio je iza sebe brojna pisma, monaška pravila, propovijedi i pjesme. Sveto je preminuo u miru u Bobbiju 21. studenoga 615. godine, a pokopan je 23. studenoga.
Čuda
Život svetoga Kolumbana bio je ispunjen čudesnim očitovanjima Božje moći. Šumske ptice i vjeverice silazile su na njegova ramena i mirno mu počivale u krilu. Svojom je molitvom izvodio vodu iz suhe stijene, znakom križa rasprsnuo posudu s poganskim pivom pripremljenim za žrtvu kumirima te umnažao kruh u samostanskoj peći kada su braća trpjele od gladi. Prorekao je propast kralja Teodorika i njegove loze, što se točno ispunilo.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Kolumbana 23. studenoga. Njegovo sveto tijelo počiva u kripti bazilike svetoga Kolumbana u Bobbiju. Zaštitnik je Irske, Europe, motociklista i zaštitnik od duševnih bolesti. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao opat u monaškom habitu s kapuljačom i pastoralom, često držeći u ruci knjigu svojih pravila, sa suncem na prsima ili s pitomim šumskim medvjedom i vukom uz noge.
Isti dan, 23. studenoga, slave se i
- Blažena Margareta Savojska, redovnica 15. stoljeće
- Sveta Felicita Rimska, mučenica 2. stoljeće
- Sveta Mustiola iz Chiusija, mučenica 3. stoljeće
- Sveti Amfilohije Ikonski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Grgur II. od Agrigenta, biskup 7. stoljeće
- Sveti Klement I., papa i mučenik 1. stoljeće
- Sveti Klement od Metza, biskup 3. stoljeće
- Sveti Severin Pariški, pustinjak 5. stoljeće
- Sveti Trudo, prezbiter 7. stoljeće
- Blažena Marija Cecilija Cendoya y Araquistain, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Mihael Augustin Pro, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Cecilija Yu So-sa, mučenica 19. stoljeće
- Sveta Lucrecija iz Méride, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Sisinije Kizijski, biskup i mučenik 4. stoljeće