SVETAC · BISKUP I OPAT
Sveti Kartah (Mo Chutu) od Lismorea
- Spomendan
- 14. svibnja
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 638.
Život
Sveti Kartah, u irskoj predaji zvan i Mo Chutu ili Mochuda, rodio se oko 555. godine u plemenitoj obitelji na području današnje grofovije Kerry u Irskoj. U ranoj je mladosti provodio dane kao skromni pastir svinja blizu Castlemainea. Privučen Božjim pozivom i ljepotom redovničkoga života, stupio je u obližnji samostan pod duhovno vodstvo svetoga Kartaha Starijega, po kojemu je i primio ime. Ondje je položio monaške zavjete te je potom primio sveti red prezbitera.
Željan potpunoga predanja Kristu u osami, Kartah je 580. godine podigao pustinjačku ćeliju u Kiltallaghu, no glas o njegovoj svetosti ubrzo je privukao mnoštvo hodočasnika. Zbog zavisti dvojice susjednih biskupa morao je napustiti to mjesto te je proveo godinu dana u slavnom samostanu Bangor pod vodstvom svetoga Komgala. Po Komgalovu savjetu vratio se u Kerry i podigao crkve u Kilcarraghu i Kilfeighneyju, a potom se na preporuku svetoga Kolmana Ela nastanio u Rahanu blizu Tullamorea.
Oko 590. godine Kartah je utemeljio samostan Rahan, koji je ubrzo okupio stotine učenika. Posvećen je za biskupa i opata čitavoga toga kraja. Za svoju je zajednicu sastavio glasovito samostansko pravilo u stihovima na staroirskom jeziku od 580 redaka, podijeljeno u devet dijelova, koje predstavlja jedan od najdragocjenijih spomenika rane keltske crkvene baštine.
Nakon više od četrdeset godina plodnoga rada u Rahanu, meatski knez Blathmaic, potaknut spletkama zavidnih monaha, zapovjedio je Kartahu da napusti samostan. Na sam Uskrs 635. godine Kartah je zajedno s osam stotina svojih monaha prognan iz Rahana. Krenuli su na dugi put prema jugu te su naposljetku stigli na obale rijeke Blackwater u grofoviji Waterford, gdje im je knez pokrajine darovao posjed Lios mor, današnji Lismore. Ondje je izrastao slavni samostan, katedrala i učilište. Posljednjih osamnaest mjeseci života Kartah je proveo u molitvi i motrenju u spilji blizu današnjega svečeva zdenca. Pred samu smrt pozvao je svoju subraću, uputio im oproštajne pobožne opomene, udijelio im blagoslov i okrijepljen svetim tijelom Gospodinovim preminuo 14. svibnja 637. godine.
Čuda
Gospodin je proslavio svetoga Kartaha mnogim čudesnim djelima tijekom njegova zemaljskoga života. Predaja bilježi da su se njegovom molitvom i blagoslovom događala brojna ozdravljenja bolesnika koji su dolazili u Rahan i Lismore. Njegov je život bio obilježen tolikim suzama pokore i ljubavi da je sveti Kuimin zabilježio kako nitko prije njega nije prolio toliko suza pred Bogom.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Kartaha 14. svibnja. Njegovo je ime upisano u Rimski martirologij kao biskupa i opata u Lismoreu. Prvi je biskup i glavni zaštitnik Lismorea i biskupije Waterford i Lismore u Irskoj. Pokopan je na mjestu Relig Mochuda u Lismoreu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i pastoralom, držeći u ruci knjigu svojih samostanskih pravila.
Isti dan, 14. svibnja, slave se i
- Sveta Marija Dominika Mazzarello, djevica 19. stoljeće
- Sveti Aprunkul od Clermont-Ferranda, biskup 5. stoljeće
- Sveti Erembert od Toulousea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Feliks i Fortunat, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Gal I. od Clermont-Ferranda, biskup 6. stoljeće
- Sveti Izidor s Hiosa, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Matija, apostol 1. stoljeće
- Sveti Mihael Garicoïts, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Poncije iz Cimieza, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Viktor i Korona, mučenici 2. stoljeće
- Blažena Teodora Guérin, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Egidije iz Vouzele, prezbiter 13. stoljeće
- Svete Justa i Heredina, mučenice 2. stoljeće
- Sveti Maksim iz Azije, mučenik 3. stoljeće