SVETAC · BISKUP I MUČENIK
Sveti Kilijan
- Spomendan
- 8. srpnja
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 689.
Među najštovanijima: Najštovaniji na njemačkom području
Život
Sveti Kilijan, apostol Franačke i slavni mučenik, rođen je oko 640. godine u uglednoj plemićkoj obitelji u Irskoj. Od rane se mladosti odlikovao dubokom pobožnošću, krepošću i ljubavlju prema proučavanju Svetoga pisma. Prigrlio je monaški život, a prema predaji stupio je u slavni otočni samostan na Ioni. Zbog svojih rijetkih vrlina posvećen je za biskupa. U skladu s tadašnjim običajem Irske Crkve, nije bio vezan za određenu biskupiju, nego je djelovao kao putujući misionarski biskup.
Potaknut žarkim apostolskim žarom da donese svjetlo Evanđelja poganskim narodima, Kilijan je napustio rodnu Irsku s jedanaestoricom vjernih drugova. Proputovavši Galiju i prešavši rijeku Rajnu, u ljeto 686. godine stigao je u utvrđeni grad Würzburg na rijeci Majni, prijestolnicu turingijskoga i franačkoga vojvode Gozberta. Zatekavši vojvodu i njegov narod u potpunom poganstvu, Kilijan je odlučio ondje propovijedati Krista, no prije toga se s drugovima zaputio u Rim kako bi od pape primio službeno misionarsko ovlaštenje. U Rimu ga je u jesen 686. godine primio papa Konon, koji mu je s radošću podijelio ovlasti za naviještanje vjere u Franačkoj.
Vrativši se u Würzburg sa svećenikom Kolomanom i đakonom Totnanom, Kilijan je započeo neumorno blagovjesničko djelovanje po cijeloj Istočnoj Franačkoj i Tiringiji. Njegova propovijed i sveti život donijeli su obilne plodove: vojvoda Gozbert i velik dio njegovih podanika primili su sveto krštenje. No nakon vojvodina obraćenja Kilijan ga je bratski opomenuo da je njegov brak s Geilanom, udovicom njegova pokojnoga brata, protivan kršćanskomu zakonu, te je vojvoda obećao da će se rastaviti od nje. Saznavši za to, Geilana je skovala osvetu. U vrijeme dok je vojvoda bio odsutan u ratnom pohodu, Geilana je poslala ubojice koji su noću potajno mačem pogubili biskupa Kilijana, svećenika Kolomana i đakona Totnana 8. srpnja 689. godine. Ubojice su njihova tijela, zajedno sa svetim posuđem, liturgijskim ruhom i knjigama, na brzinu zakopali na samom mjestu zločina.
Čuda
Nakon povratka vojvode Gozberta, Geilana je tvrdila da ne zna ništa o nestanku misionara, no ubojicu je ubrzo spopalo strahovito bjesnilo: izbezumljen je pred svima priznao ubojstvo i skončao u mukama, dok je i sama Geilana umrla u pomračenju uma.
Na mjestu gdje su mučenici bili tajno zakopani počela su se događati čudesna ozdravljenja bolesnika, što je otkrilo njihov skriveni grob. Kada je 752. godine sveti Burhard, prvi biskup Würzburga, prenio njihove posvećene relikvije u novu katedralu, mnogi su slijepi progledali, a hromi prohodali na njihovu grobu.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Kilijana biskupa i njegovih drugova mučenika 8. srpnja, ističući njegov dolazak iz Irske radi naviještanja Evanđelja i mučeničko ubojstvo radi obrane kršćanskoga morala. Njegove se posvećene relikvije i danas s velikom čašću čuvaju u katedrali svetoga Kilijana u Würzburgu, gdje mu je posvećena grobna kripta. U sveučilišnoj knjižnici u Würzburgu čuva se njegovo izvorno evanđelje natopljeno mučeničkom krvlju. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, držeći u ruci veliki mač, oruđe svoje muke, i knjigu Evanđelja, okružen svećenikom Kolomanom i đakonom Totnanom. Glavni je zaštitnik biskupije Würzburg i pokrajine Franačke, te se zaziva protiv očnih bolesti i gihta.
Isti dan, 8. srpnja, slave se i
- Blaženi Eugen III., papa 12. stoljeće
- Sveta Landrada od Bilsena, opatica 7. stoljeće
- Sveti Akvila i Priscila, supružnici 1. stoljeće
- Sveti Auspicije od Toula, biskup 5. stoljeće
- Sveti Dizibod, pustinjak i opat 7. stoljeće
- Sveti Hadrijan III., papa 9. stoljeće
- Sveti Pankracije od Taormine, biskup i mučenik 1. stoljeće
- Blaženi Mancije Araki, mučenik 17. stoljeće
- Sveta Glicerija, mučenica 2. stoljeće
- Sveti Ivan Wu Wenyin, vjeroučitelj i mučenik 20. stoljeće
- Sveti monasi abrahamiti, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Prokopije Cezarejski, mučenik 4. stoljeće