SVETAC · BISKUP
Sveti Teodor od Canterburyja
- Spomendan
- 19. rujna
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 690.
Život
Sveti Teodor od Canterburyja, sedmi nadbiskup Canterburyja, bio je učeni monah, crkveni upravitelj i pastir koji je u sedmom stoljeću preustrojio i ujedinio Crkvu u Engleskoj. Rođen je oko 602. godine u gradu Tarzu u Ciliciji, rodnom gradu svetoga apostola Pavla. Stekao je vrhunsku naobrazbu u Ateni i Antiohiji, vrsno poznavajući grčku i latinsku književnost, filozofiju, crkveno pravo i teologiju. Bio je monah istočnoga obreda, a 667. godine boravio je u Rimu.
Kada je izabrani nadbiskup Canterburyja Vighard umro u Rimu prije posvećenja, papa Vitalijan izabrao je Teodora za tu stolicu unatoč njegovoj poodmakloj dobi od šezdeset i šest godina. Nakon što je primio svete redove, sam ga je papa posvetio za biskupa 26. ožujka 668. godine i poslao u Englesku u pratnji monaha Hadrijana i svetoga Benedikta Biscopa. Teodor je stigao u Canterbury u svibnju 669. godine, zatekavši englesku Crkvu oslabljenu neslogama nakon pashalnih rasprava i bez odgovarajuće organizacije.
Sveti je Beda Časni zabilježio da je Teodor odmah obišao cijeli otok gdje god su obitavali Englezi, te je bio prvi nadbiskup kojemu se pokoravala cjelokupna Engleska Crkva. Uveo je crkveni red, popunio upražnjene biskupije, uredio položaj svetoga Chada i uveo poučavanje crkvene glazbe i znanosti. Godine 673. sazvao je u Hertfordu prvi opći sabor engleske Crkve, koji je postao temelj ne samo crkvenoga nego i budućega parlamentarnoga ustroja Engleske.
Kako bi bolje duhovno skrbio o vjernicima, razdijelio je prevelike biskupije, osobito u Nortumbriji. Iako je to dovelo do privremenoga spora sa svetim Vilfridom, pred kraj života dvojica su se svetih pastira u potpunosti izmirila. Teodor je Crkvi ostavio glasovito djelo Penicencijal (Penitentiale Theodori), zbirku pastoralnih i disciplinskih odredbi. Nakon dvadeset i jedne godine iznimno plodnoga i mudroga upravljanja, preminuo je u Gospodinu 19. rujna 690. godine u Canterburyju u dobi od osamdeset i osam godina.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Teodora biskupa 19. rujna, podsjećajući kako je kao monah iz Tarza posvećen od pape Vitalijana i poslan u Englesku u poodmakloj dobi, gdje je hrabrim duhom upravljao povjerenom mu Crkvom. Pokopan je u samostanskoj crkvi svetoga Petra i Pavla (kasnije svetoga Augustina) u Canterburyju. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u nadbiskupskom ruhu s palijem i nadbiskupskim križem, držeći u ruci knjigu crkvenih kanona i pero. Zaštitnik je nadbiskupije Canterbury, crkvenih pravnika, teologa i promicatelja kršćanskoga reda i obrazovanja.
Isti dan, 19. rujna, slave se i
- Blažena Franciska Cualladó Baixauli, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Sveta Marija de Cervelló, djevica 13. stoljeće
- Sveti Alonso de Orozco, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Arnulf od Gapa, biskup 11. stoljeće
- Sveti Eustohije od Toursa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Goerik (Abon) od Metza, biskup 7. stoljeće
- Sveti Januarije Beneventski, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Karlo Hyŏn Sŏng-mun, vjeroučitelj i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Pelej, Nil, biskupi, Elija, prezbiter, i Patermutije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Trofim, mučenik 3. stoljeće
- Blažena Marija od Isusa de la Yglesia y de Varo, Marija od Žalosti i Konzolacija Aguiar-Mella y Díaz, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Hijacint Hoyuelos González, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Marija Vilima Emilija de Rodat, djevica 19. stoljeće
- Sveta Pompoza Kordopska, djevica i mučenica 9. stoljeće
- Sveti Kirijak iz Buonvicina, opat 11. stoljeće
- Sveti Lantbert od Freisinga, biskup 10. stoljeće
- Sveti Marijan iz Berryja, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Sekvan (Seine), prezbiter i opat 5. stoljeće