SVETAC · BISKUP
Sveti Amand od Maastrichta
- Spomendan
- 6. veljače
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 676.
Život
Sveti Amand, nazvan apostolom Flandrije, rodio se krajem šestoga stoljeća pokraj Nantesa u plemićkoj obitelji. U dvadesetoj je godini pobjegao od kuće i postao monah pokraj Toursa, oduprijevši se svim pritiscima obitelji. Vođen Božjim nadahnućem otišao je u Bourges, gdje je pod vodstvom svetoga Austregizila proveo petnaest godina u strogoj samoći u ćeliji na kruhu i vodi. Nakon hodočašća u Rim, posvećen je u Francuskoj za misionarskoga biskupa u trideset i trećoj godini života.
Na molbu kralja Klotara II. započeo je evangelizaciju Genta i Flandrije, podnoseći progone i teške muke među poganskim stanovništvom. Utemeljio je samostane u Gentu i na brdu Blandin, prve trajne spomenike kršćanske vjere u Belgiji. Zbog prekoravanja grešnoga života kralja Dagoberta I. bio je prognan iz Franačkoga Kraljevstva, no kralj se ubrzo pokajao i zatražio od Amanda da bude učitelj prijestolonasljednika, što je svetac ponizno odbio. Potom je naviještao evanđelje Slavenima uz Dunav, a oko 649. godine imenovan je biskupom Maastrichta.
U Maastrichtu se suočio s teškim neredima, pa se obratio papi Martinu I. koji mu je uputio smjernice i naložio sazivanje sabora u Galiji radi osude monotelitizma. Iskoristivši tu prigodu, Amand je položio biskupsku službu u Maastrichtu kako bi se vratio misionarskom radu. Pomogao je svetoj Gertrudi i blaženoj Iti pri utemeljenju samostana u Nivellesu. U sedamdesetoj godini života pošao je propovijedati u Baskiju, iskorijenivši idolopoklonstvo iz toga kraja. Podigao je brojne samostane, među kojima se ističe Elnon. Preminuo je u Gospodinu u samostanu Elnon u devedesetoj godini života oko 676. godine.
Čuda
Sveti Amand bio je proslavljen mnogim čudesima. U Gentu je njegov misionarski rad bio bez ploda sve dok molitvom pred narodom nije vratio u život osuđenoga zločinca koji je netom prije bio obješen na vješalima. To je čudo potreslo srca pogana i privelo mnoštvo puka svetom krštenju. Na povratku s hodočašća u Rim molitvom je smirio silnu morsku oluju i spasio lađu od potonuća.
Štovanje i zaštitništvo
Glavni liturgijski spomendan svetoga Amanda slavi se 6. veljače. Rimski martirologij slavi ga u Elnonu u Belgijskoj Galiji kao biskupa Maastrichta koji je navijestio riječ Božju mnogim narodima sve do Slavena te dovršio život u samostanu koji je sam podigao. Njegov samostan Elnon kasnije je prozvan Saint-Amand-les-Eaux. Glavni je zaštitnik Flandrije, pivara, gostioničara, trgovaca i izviđača. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu sa štapom, držeći u ruci model crkve, dok mu uz noge leži zmaj ili uskrsli osuđenik.
Isti dan, 6. veljače, slave se i
- Blaženi Alfons Marija Fusco, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Anđeo iz Furcija, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Franjo Spinelli, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Doroteja, djevica, i Teofil, mučenici 4. stoljeće
- Sveta Reinilda, opatica 8. stoljeće
- Sveti Brinolf Algotsson, biskup 14. stoljeće
- Sveti Guarin od Palestrine, biskup 12. stoljeće
- Sveti Matej Correa, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Mel od Ardagha, biskup 5. stoljeće
- Sveti Pavao Miki i drugovi, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Silvan, biskup, Luka, đakon, i Mokije, lektor, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Vedast (Vaast) od Arrasa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Antolijan, mučenik 3. stoljeće