SVETAC · BISKUP I OPAT
Sveti Remaklo
- Spomendan
- 3. rujna
- Razdoblje
- 7. stoljeće
Život
Sveti Remaklo rodio se u Akvitaniji početkom sedmoga stoljeća. Od rane mladosti posvetio se Bogu te je postao duhovni učenik svetoga Sulpicija u Bourgesu. Primivši svećenički red, istaknuo se iznimnom revnošću, pa ga je sveti Eligije postavio za prvoga opata samostana Solignac, koji je osnovan pod mješovitim pravilom svetoga Benedikta i svetoga Kolumbana. Remaklo je u Solignacu odgojio brojne svete monahe, pokazujući izvanrednu mudrost u duhovnom vođenju.
Glas o njegovim krepostima privukao je pažnju austrazijskoga kralja Sigisberta III., koji ga je pozvao na sjever radi širenja kršćanske vjere i monaštva. U neprohodnim i divljim šumama Ardena Remaklo je oko 650. godine utemeljio znameniti dvostruki samostan Stavelot i Malmedy, postavši njihov prvi opat. Središta su ta ubrzo postala duhovna žarišta evangelizacije toga barbarskog kraja. Kasnije je posvećen za biskupa Tongerena i Maastrichta, no nakon nekoliko godina pastoralnoga rada u biskupiji, željan monaške samoće i molitve, povukao se natrag u samostan Stavelot. Ondje je proveo ostatak života u strogoj pokori i razmatranju nebeskih stvarnosti, preminuvši u Gospodinu oko 675. godine.
Čuda
Crkvena predaja u Belgiji i Ardenima bilježi mnoga čudesa svetoga Remakla. Najpoznatija je predaja o vuku koji je rastrgao magarca što ga je svetac koristio za nošenje građevnoga kamena za samostan u Stavelotu. Remaklo je tada zapovjedio vuku da stupi na mjesto stradaloga magarca i preuzme njegov teret. Divlja se zvijer pokorila Božjemu čovjeku te je krotko prenosila teško kamenje sve dok gradnja nije dovršena.
Štovanje i zaštitništvo
Crkva slavi spomendan svetoga Remakla 3. rujna. Rimski martirologij slavi ga u samostanu Stavelot u Brabantu kao biskupa i opata koji je nakon Solignaca utemeljio dvostruki samostan Stavelot i Malmedy u ardenskoj pustinji. Njegove se posvećene relikvije čuvaju u veličanstvenom relikvijaru u crkvi svetoga Sebastijana u Stavelotu. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu ili monaškom habitu, držeći u ruci biskupski štap i maketu crkve, uz vuka s bisagama punim kamenja. Zaštitnik je Ardena, Stavelota i Malmedyja.
Isti dan, 3. rujna, slave se i
- Blaženi Bartolomej Gutiérrez, prezbiter, i pet drugova, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Gvala Roniis iz Bergama, biskup 13. stoljeće
- Sveta Feba, poslužiteljica 1. stoljeće
- Sveti Aigulf od Lérinsa, opat, i monasi drugovi, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Hrodegang od Séeza, biskup i mučenik 8. stoljeće
- Sveti Mansuet od Toula, biskup 4. stoljeće
- Sveti Marin s Titana, đakon i anahoret 4. stoljeće
- Sveti Oksan od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Vitalijan od Capue, biskup 7. stoljeće
- Blažena Brigita od Isusa Morello, redovnica 19. stoljeće
- Blaženi Andrija Abel Alricy, prezbiter, i sedamdeset i jedan drug, mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Bottex, Mihael Marija Franjo de la Gardette i Franjo Hijacint le Livec de Trésurin, mučenici 18. stoljeće
- Sveta Bazilisa Nikomedijska, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Ivan Pak Hu-jae i pet drugarica, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Mekenis (Macanisius), biskup 6. stoljeće
- Sveti Sandalije Kordopski, mučenik 4. stoljeće