SVETAC · BISKUP
Sveti Melit od Canterburyja
- Spomendan
- 24. travnja
- Razdoblje
- 7. stoljeće
- Smrt
- 624.
Život
Sveti Melit živio je krajem šestoga i početkom sedmoga stoljeća. Bio je rimski opat, čovjek plemenita roda i duboke učenosti, koji je uživao veliko povjerenje pape svetoga Grgura Velikoga. Godine 601. papa Grgur poslao ga je na čelu druge skupine misionara u Englesku kako bi pritekao u pomoć svetomu Augustinu Canterburyjskomu. Sa sobom je nosio svete posude, relikvije, liturgijske knjige i glasovito papinsko pismo s uputama o postupnom preuređenju poganskih hramova u kršćanske crkve.
Nakon dolaska u Englesku, sveti Augustin ga je 604. godine posvetio za prvoga biskupa Istočnih Sasa, sa sjedištem u Londonu. Melit je ondje, uz pomoć kentskoga kralja Etelberta, podigao katedralnu crkvu svetoga Pavla te priveo mnoge pogane krsnom vrelu, među kojima i kralja Saberta.
Međutim, nakon Sabertove smrti njegovi su poganski sinovi zatražili od Melita da im podijeli svetu pričest, premda nisu bili kršteni. Kada je biskup to odlučno odbio, rekavši da ne mogu primiti nebeski kruh bez kupelji spasenja, kraljevići su ga protjerali iz kraljevstva. Nakon teških nevolja i privremenoga boravka u Galiji, Melit se vratio u Englesku. Godine 619. naslijedio je svetoga Lovru na slavnoj stolici u Canterburyju kao treći nadbiskup. Upravljao je engleskom Crkvom s velikom krotkošću i mudrošću sve do svoje blažene smrti 24. travnja 624. godine.
Čuda
Sveti Beda Časni bilježi da je Melit trpio od teškoga gihta, ali je bio duhovno nesalomljiv. Kada je jednoga dana silan požar zahvatio Canterbury i zaprijetio uništenjem čitavoga grada, bolesni se nadbiskup dao donijeti pred vatrenu stihiju. Svojom usrdnom molitvom i znakom križa okrenuo je siloviti vjetar i smjesta ugasio plamen, spasivši grad od propasti.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Melita slavi se 24. travnja, a njegovo je ime zabilježeno u Rimskom martirologiju. Pokopan je uz svoje svete predšasnike Augustina i Lovru u opatijskoj crkvi svetih Petra i Pavla u Canterburyju. U ikonografiji se prikazuje kao nadbiskup s palijem i pastoralom, često kako molitvom gasi plamen koji guta zgrade.
Isti dan, 24. travnja, slave se i
- Blažena Marija Elizabeta Hesselblad, djevica 20. stoljeće
- Sveta Marija od svete Eufrazije Pelletier, djevica 19. stoljeće
- Svete Marija Kleofina i Saloma, učenice Gospodinove 1. stoljeće
- Sveti Aleksandar Lionski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Antim Nikomedijski, biskup, i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Benedikt Menni, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Egbert od Ripona, prezbiter i redovnik 8. stoljeće
- Sveti Fidelis iz Sigmaringena, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Grgur Elvirski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Wilfrid od Yorka, biskup 8. stoljeće
- Sveti Deodat iz Bloisa, đakon i opat 6. stoljeće
- Sveti Vilim Firmatus, pustinjak 11. stoljeće