SVETAC · BISKUP
Sveti Wilfrid od Yorka
- Spomendan
- 24. travnja
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 709.
Život
Sveti Vilfrid od Yorka bio je znameniti biskup, monah i hrabri branitelj pravica Svete Stolice u Engleskoj. Rođen je 634. godine u plemićkoj obitelji u Nortumbriji te je u dobi od četrnaest godina stupio u samostan Lindisfarne. U pratnji svetoga Benedikta Biscopa otputovao je u Rim, gdje se oduševio rimskim liturgijskim poretkom i crkvenim pravom. Nakon trogodišnjega boravka u Lyonu, vratio se u Englesku gdje mu je povjeren samostan Ripon, u koji je uveo potpuno Pravilo svetoga Benedikta.
Na povijesnom Saboru u Whitbyju 664. godine Vilfrid je bio glavni govornik u prilog rimskoga načina računanja Uskrsa i običaja Svete Stolice, čime je pridobio kralja Osvija i većinu biskupa. Zbog toga je izabran za biskupa Yorka, no posvećen je u Francuskoj. Vrativši se 666. godine, zatekao je svoju stolicu popunjenu svetim Chadom, pa se ponizno povukao u Ripon. Godine 669. nadbiskup Teodor vratio ga je na katedru u Yorku, gdje je Vilfrid obnovio katedralu, podigao velebne samostane u Hexhamu i Riponu te uveo rimsko liturgijsko pjevanje.
Kada je nadbiskup Teodor 678. godine bez njegova pristanka podijelio prostranu nortumbrijsku biskupiju, Vilfrid je osobno pošao u Rim uloživši priziv Svetoj Stolici. Papa Agaton i rimski sabor potvrdili su njegova prava, no kralj Egfrid ga je po povratku bacio u tamnicu i prognao iz kraljevstva. Vilfrid je u izgnanstvu proveo pet godina kao misionar u Sussexu, obrativši cijeli tamošnji poganski narod.
Nakon pomirenja s nadbiskupom Teodorom 686. godine, vratio se u Nortumbriju kao biskup Hexhama i Yorka. Novi sporovi s kraljem Aldfridom ponovno su ga odveli u Rim 704. godine, gdje je papa ponovno potvrdio njegovu nedužnost. Vrativši se u Englesku, prihvatio je pomirenje preuzevši biskupiju Hexham i samostan Ripon. Nakon četrdeset i pet godina neumornih borbi za jedinstvo s Rimom, sveti je Vilfrid preminuo u miru u samostanu Oundle u Northamptonshireu 709. godine, a pokopan je u Riponu.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Vilfrida biskupa 24. travnja, podsjećajući na njegovih četrdeset i pet godina predanoga rada, česta progonstva s biskupske stolice i blaženi počinak među monasima u Riponu. Njegov životopis sastavio je njegov vjerni pratitelj Eddius Stephanus. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, držeći u ruci model crkve u Riponu i papinsku povelju s pečatom Svete Stolice. Glavni je zaštitnik biskupije Ripon i Leeds, te branitelja jedinstva s Petrovom stolicom.
Isti dan, 24. travnja, slave se i
- Blažena Marija Elizabeta Hesselblad, djevica 20. stoljeće
- Sveta Marija od svete Eufrazije Pelletier, djevica 19. stoljeće
- Svete Marija Kleofina i Saloma, učenice Gospodinove 1. stoljeće
- Sveti Aleksandar Lionski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Antim Nikomedijski, biskup, i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Benedikt Menni, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Egbert od Ripona, prezbiter i redovnik 8. stoljeće
- Sveti Fidelis iz Sigmaringena, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Grgur Elvirski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Melit od Canterburyja, biskup 7. stoljeće
- Sveti Deodat iz Bloisa, đakon i opat 6. stoljeće
- Sveti Vilim Firmatus, pustinjak 11. stoljeće