SVETAC · OPAT
Sveti Egidije
- Spomendan
- 1. rujna
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 710.
Među najštovanijima: Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Egidije (u narodu štovan i kao Giles) bio je pustinjak i opat koji je posvetio tlo Galije svojim samotničkim životom krajem sedmoga i početkom osmoga stoljeća. Prema časnoj crkvenoj predaji, rođen je u Ateni u uglednoj kršćanskoj obitelji oko sredine sedmoga stoljeća. Nakon smrti svojih roditelja razdijelio je imetak siromasima, no kako bi izbjegao svjetovnu slavu i počasti koje su mu iskazivali zbog njegove svetosti, napustio je rodni kraj i otplovio u Galiju.
Stigavši u Galiju, Egidije se najprije nastanio u pustim predjelima blizu ušća rijeke Rhône, a potom uz rijeku Gard. Kada je mnoštvo ponovno počelo hrliti k njemu privučeno njegovim molitvama, povukao se u gustu i neprohodnu šumu blizu Nîmesa. Ondje je proveo mnoge godine u potpunoj samoći, tražeći Boga u neprestanom postu i motrenju, a jedina družica u pustinji bila mu je košuta koja ga je prema predaji hranila svojim mlijekom.
Kraljevski lovci otkrili su njegovo skrovište progoneći košutu. Kada je lovac odapeo strijelu prema životinji, strijela je pogodila svetoga Egidija u ruku dok je zakriljivao košutu u molitvi. Kralj je, zadivljen njegovom svetošću i poniznošću, zatražio njegov oprost i ponudio mu bogate darove, no Egidije je odbio sve počasti. Pristao je primiti učenike te je u toj dolini podigao samostan koji je stavio pod Pravilo svetoga Benedikta, postavši njegovim prvim opatom. Nakon svetoga života provedena u askezi i duhovnom vodstvu, preminuo je u miru u Gospodinu početkom osmoga stoljeća u samostanu oko kojega se razvio grad Saint-Gilles.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Egidija opata 1. rujna, podsjećajući na grad u regiji Nîmesa u Narbonskoj Galiji koji nosi njegovo ime, gdje je podigao samostan i dovršio zemaljski tijek. U srednjem vijeku ubrojen je među Četrnaest svetih pomoćnika, a njegov je grob u Saint-Gillesu bio jedno od najposjećenijih hodočasničkih odredišta u Europi uz Rim, Jeruzalem i Compostelu. Njegove se relikvije časte u Saint-Gillesu i Toulouseu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u benediktinskom habitu s opatskim štapom, držeći u ruci knjigu, dok mu je ruka ili prsa probodena strijelom, uz košutu koja se sklanja uz njegove skute. Zaštitnik je šepavih, prosjaka, dojilja, pustinjaka, te se zaziva protiv kuge, straha i tjeskobe.
Isti dan, 1. rujna, slave se i
- Blažena Julijana od Collalta, opatica 13. stoljeće
- Blaženi Alfons Sebastiá Viñals, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Verena iz Zurzacha, djevica 4. stoljeće
- Sveti Jošua, sluga Gospodnji Stari zavjet
- Sveti Konstancije od Aquina, biskup 6. stoljeće
- Sveti Lup od Sensa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Prisko iz Kapue, mučenik 1. stoljeće
- Sveti Siksto od Reimsa, biskup 1. stoljeće
- Sveti Terencijan od Todija, biskup 2. stoljeće
- Sveti Vincent od Daxa, biskup i mučenik 4. stoljeće
- Blažena Ivana Firentinska, djevica 14. stoljeće
- Blaženi Kristin Roca Huguet, prezbiter, i jedanaest drugova, redovnici i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Petar Rivera, prezbiter, Marija od Karmela Moreno Benítez i Marija od Utočišta Carbonell Muñoz, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Sveti Viktorij od Le Mansa, biskup 5. stoljeće