Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Egidije

Sveti Egidije
Klikni za povećanje
×
Sveti Egidije
Sveti Egidije. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT

Sveti Egidije

Spomendan
1. rujna
Razdoblje
8. stoljeće
Smrt
710.

Život

Sveti Egidije (u narodu štovan i kao Giles) bio je pustinjak i opat koji je posvetio tlo Galije svojim samotničkim životom krajem sedmoga i početkom osmoga stoljeća. Prema časnoj crkvenoj predaji, rođen je u Ateni u uglednoj kršćanskoj obitelji oko sredine sedmoga stoljeća. Nakon smrti svojih roditelja razdijelio je imetak siromasima, no kako bi izbjegao svjetovnu slavu i počasti koje su mu iskazivali zbog njegove svetosti, napustio je rodni kraj i otplovio u Galiju.

Stigavši u Galiju, Egidije se najprije nastanio u pustim predjelima blizu ušća rijeke Rhône, a potom uz rijeku Gard. Kada je mnoštvo ponovno počelo hrliti k njemu privučeno njegovim molitvama, povukao se u gustu i neprohodnu šumu blizu Nîmesa. Ondje je proveo mnoge godine u potpunoj samoći, tražeći Boga u neprestanom postu i motrenju, a jedina družica u pustinji bila mu je košuta koja ga je prema predaji hranila svojim mlijekom.

Kraljevski lovci otkrili su njegovo skrovište progoneći košutu. Kada je lovac odapeo strijelu prema životinji, strijela je pogodila svetoga Egidija u ruku dok je zakriljivao košutu u molitvi. Kralj je, zadivljen njegovom svetošću i poniznošću, zatražio njegov oprost i ponudio mu bogate darove, no Egidije je odbio sve počasti. Pristao je primiti učenike te je u toj dolini podigao samostan koji je stavio pod Pravilo svetoga Benedikta, postavši njegovim prvim opatom. Nakon svetoga života provedena u askezi i duhovnom vodstvu, preminuo je u miru u Gospodinu početkom osmoga stoljeća u samostanu oko kojega se razvio grad Saint-Gilles.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svetoga Egidija opata 1. rujna, podsjećajući na grad u regiji Nîmesa u Narbonskoj Galiji koji nosi njegovo ime, gdje je podigao samostan i dovršio zemaljski tijek. U srednjem vijeku ubrojen je među Četrnaest svetih pomoćnika, a njegov je grob u Saint-Gillesu bio jedno od najposjećenijih hodočasničkih odredišta u Europi uz Rim, Jeruzalem i Compostelu. Njegove se relikvije časte u Saint-Gillesu i Toulouseu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u benediktinskom habitu s opatskim štapom, držeći u ruci knjigu, dok mu je ruka ili prsa probodena strijelom, uz košutu koja se sklanja uz njegove skute. Zaštitnik je šepavih, prosjaka, dojilja, pustinjaka, te se zaziva protiv kuge, straha i tjeskobe.

Isti dan, 1. rujna, slave se i