SVETAC · PAPA
Sveti Pavao I.
- Spomendan
- 28. lipnja
- Razdoblje
- 8. stoljeće
Život
Sveti Pavao I. bio je rimski papa koji je upravljao Petrovom stolicom od 757. do svoje smrti 28. lipnja 767. godine. Rođen je u Rimu kao sin ugledne obitelji te je zajedno sa svojim bratom, kasnijim papom Stjepanom II., stekao temeljito teološko obrazovanje u Lateranskoj palači. Njegov brat papa povjeravao mu je važne crkvene poslove i pregovore, osobito glede povrata rimskih posjeda i gradova koje su zaposjeli langobardski kraljevi Aistulf i Deziderije.
Nakon smrti pape Stjepana II., Pavao je izabran velikom većinom glasova klera i naroda te je posvećen za biskupa Rima 29. svibnja 757. godine. Kao papa nastavio je politiku savezništva s franačkim kraljem Pipinom Malim, štiteći neovisnost Rimske Crkve i područja središnje Italije od stalnih vojnih prijetnji langobardskoga kralja Deziderija. Pavao je bio krsni kum Pipinovoj kćeri, a u teškim političkim okolnostima mudro je diplomatskim pismima tražio zaštitu i posredovanje franačkoga kralja pred prijetnjama saveza Langobarda i bizantskoga cara.
U teološkim pitanjima papa Pavao I. istaknuo se kao neustrašivi branitelj pravovjerja protiv ikonoklazma koji je promicao bizantski car Konstantin V. Kopronim. Papa je caru u Carigrad slao poslanice i legate, odlučno braneći crkveni nauk o Presvetom Trojstvu i drevno štovanje svetih slika. Njegovo nastojanje donijelo je plod i na sinodi u Gentillyju blizu Pariza 767. godine, gdje su franački biskupi svečano potvrdili pravovjerni nauk o slikama i Trojstvu.
Papa se posebno odlikovao blagošću, poniznošću i djelotvornom kršćanskom ljubavlju. Noću je u tišini obilazio nastambe bolesnih i siromašnih Rimljana, dijeleći im hranu i pomoć vlastitim rukama. Svoju očinsku kuću u Rimu pretvorio je u samostan, uz koji je podigao crkvu San Silvestro in Capite.
Kao revan štovatelj svetaca, Pavao je dao prenijeti tijela brojnih svetih mučenika iz razrušenih i zapuštenih katakombi, koje su Langobardi opustošili 756. godine, te ih uz svečane himne i pjesme pohranio u rimske naslovne crkve i samostane. Među njima je prenio i relikvije svete Petronile iz Domicilinih katakombi u posebnu kapelu u bazilici svetoga Petra. Podigao je i oratorij Majke Božje u bazilici svetoga Petra te crkvu svetih apostola na Svetoj cesti (Via Sacra). Preminuo je u Rimu 28. lipnja 767. godine u blizini bazilike svetoga Pavla izvan zidina, kamo se povukao radi ljetnih vrućina.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Pavao I. isprva je pokopan u bazilici svetoga Pavla izvan zidina, no nakon tri mjeseca njegovo je tijelo svečano preneseno u baziliku svetoga Petra u Vatikanu. Rimski martirologij slavi njegov spomendan 28. lipnja, opisujući ga kao blaga i iznimno milosrdna pastira koji je noću pohodio siromahe, branio svete slike pred carevima i častio tijela svetih mučenika. U umjetnosti se prikazuje u papinskom ruhu s tijarom, držeći maketu crkve, ikonu Spasitelja i košaru s kruhom za siromahe. Zaštitnik je karitativnih djelatnika, bolesnika i promicatelja štovanja svetih relikvija.
Isti dan, 28. lipnja, slave se i
- Blaženi Severijan Baranyk i Joakim Senkivskyj, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Sveta Vincenca Gerosa, djevica 19. stoljeće
- Sveti Argimir, mučenik 9. stoljeće
- Sveti Heimerad, prezbiter i pustinjak 11. stoljeće
- Sveti Irenej Lionski, biskup i crkveni naučitelj 3. stoljeće
- Sveta Lucija Wang Cheng, Marija Fan Kun, Marija Qi Yu i Marija Zheng Xu, djevice i mučenice 19. stoljeće
- Sveta Marija Du Zhaozhi, mučenica 20. stoljeće
- Sveti Ivan Southworth, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Plutarh, Seren, Heraklid, Heron, Heron, Heraida, Potamijena i Marcela, mučenici 8. stoljeće