Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Pavao I.

SVETAC · PAPA

Sveti Pavao I.

Spomendan
28. lipnja
Razdoblje
8. stoljeće

Život

Sveti Pavao I. bio je rimski papa koji je upravljao Petrovom stolicom od 757. do svoje smrti 28. lipnja 767. godine. Rođen je u Rimu kao sin ugledne obitelji te je zajedno sa svojim bratom, kasnijim papom Stjepanom II., stekao temeljito teološko obrazovanje u Lateranskoj palači. Njegov brat papa povjeravao mu je važne crkvene poslove i pregovore, osobito glede povrata rimskih posjeda i gradova koje su zaposjeli langobardski kraljevi Aistulf i Deziderije.

Nakon smrti pape Stjepana II., Pavao je izabran velikom većinom glasova klera i naroda te je posvećen za biskupa Rima 29. svibnja 757. godine. Kao papa nastavio je politiku savezništva s franačkim kraljem Pipinom Malim, štiteći neovisnost Rimske Crkve i područja središnje Italije od stalnih vojnih prijetnji langobardskoga kralja Deziderija. Pavao je bio krsni kum Pipinovoj kćeri, a u teškim političkim okolnostima mudro je diplomatskim pismima tražio zaštitu i posredovanje franačkoga kralja pred prijetnjama saveza Langobarda i bizantskoga cara.

U teološkim pitanjima papa Pavao I. istaknuo se kao neustrašivi branitelj pravovjerja protiv ikonoklazma koji je promicao bizantski car Konstantin V. Kopronim. Papa je caru u Carigrad slao poslanice i legate, odlučno braneći crkveni nauk o Presvetom Trojstvu i drevno štovanje svetih slika. Njegovo nastojanje donijelo je plod i na sinodi u Gentillyju blizu Pariza 767. godine, gdje su franački biskupi svečano potvrdili pravovjerni nauk o slikama i Trojstvu.

Papa se posebno odlikovao blagošću, poniznošću i djelotvornom kršćanskom ljubavlju. Noću je u tišini obilazio nastambe bolesnih i siromašnih Rimljana, dijeleći im hranu i pomoć vlastitim rukama. Svoju očinsku kuću u Rimu pretvorio je u samostan, uz koji je podigao crkvu San Silvestro in Capite.

Kao revan štovatelj svetaca, Pavao je dao prenijeti tijela brojnih svetih mučenika iz razrušenih i zapuštenih katakombi, koje su Langobardi opustošili 756. godine, te ih uz svečane himne i pjesme pohranio u rimske naslovne crkve i samostane. Među njima je prenio i relikvije svete Petronile iz Domicilinih katakombi u posebnu kapelu u bazilici svetoga Petra. Podigao je i oratorij Majke Božje u bazilici svetoga Petra te crkvu svetih apostola na Svetoj cesti (Via Sacra). Preminuo je u Rimu 28. lipnja 767. godine u blizini bazilike svetoga Pavla izvan zidina, kamo se povukao radi ljetnih vrućina.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Pavao I. isprva je pokopan u bazilici svetoga Pavla izvan zidina, no nakon tri mjeseca njegovo je tijelo svečano preneseno u baziliku svetoga Petra u Vatikanu. Rimski martirologij slavi njegov spomendan 28. lipnja, opisujući ga kao blaga i iznimno milosrdna pastira koji je noću pohodio siromahe, branio svete slike pred carevima i častio tijela svetih mučenika. U umjetnosti se prikazuje u papinskom ruhu s tijarom, držeći maketu crkve, ikonu Spasitelja i košaru s kruhom za siromahe. Zaštitnik je karitativnih djelatnika, bolesnika i promicatelja štovanja svetih relikvija.

Isti dan, 28. lipnja, slave se i