Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Ivan Damaščanski

Sveti Ivan Damaščanski
Klikni za povećanje
×
Sveti Ivan Damaščanski
Sveti Ivan Damaščanski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Ivan Damaščanski

Spomendan
4. prosinca
Razdoblje
8. stoljeće
Smrt
749.

Život

Sveti Ivan Damaščanski rodio se u Damasku oko 676. godine u uglednoj kršćanskoj obitelji Mansur. Njegov otac bio je visoki carski dužnosnik na dvoru kalifa Abdul Maleka, a Ivanu i njegovu posvojenom bratu Kozmi osigurao je vrhunsko obrazovanje, povjerivši ih učenom sicilskom monahu Kozmi. Ivan je izvanredno napredovao u filozofiji, geometriji, astronomiji, glazbi i teologiji. Nakon očeve smrti preuzeo je visoku službu glavnoga savjetnika (protosumbulos) na dvoru u Damasku.

Kada je bizantski car Leon III. Izaurijac 726. i 730. godine izdao dekrete kojima se zabranjuje štovanje svetih slika, Ivan je iz sigurnosti Damaska stupio u neustrašivu obranu crkvene predaje. Napisao je tri glasovite apologetske poslanice protiv onih koji odbacuju svete ikone, teološki utemeljivši štovanje slika na tajni utjelovljenja Sina Božjega: jer je nevidljivi Bog postao vidljivim čovjekom u Kristu, kršćani smiju i trebaju slikati i častiti Njegov lik. Budući da ga car nije mogao fizički dohvatiti, poslao je kalifu krivotvoreno pismo kako bi Ivana optužio za izdaju, nakon čega je kalif zapovjedio da se Ivanu odsiječe desna ruka.

Nakon čudesnoga ozdravljenja, Ivan se odrekao svjetovnih časti i bogatstva te se povukao u slavnu lavru svetoga Sabe u Judejskoj pustinji blizu Jeruzalema, gdje je zaređen za svećenika. U toj je pustinjskoj tišini sastavio svoja velebna djela, među kojima se ističe Izvor spoznaje (Pege gnoseos), čiji treći dio Točno izlaganje pravoslavne vjere predstavlja prvu pravu teološku sumu u povijesti Crkve. Također je sastavio brojne liturgijske himne koje su ušle u stalnu baštinu istočne liturgije. Iako ga je lažni ikonoklastički sabor u Carigradu 754. godine prokleo, Drugi nicejski sabor 787. svečano je potvrdio njegov pravovjerni nauk. Sveti Ivan Damaščanski preminuo je u miru u lavri svetoga Sabe sredinom osmoga stoljeća.

Čuda

Crkvena predaja i drevni životopisi bilježe izvanredno čudo ozdravljenja Ivanove odsječene ruke. Nakon što mu je kalif nepravedno dao odsjeći desnicu zbog lažne optužbe, Ivan je zatražio svoju odsječenu ruku, zatvorio se u svoju sobu i proveo noć u suzama i žarkoj molitvi pred ikonom Presvete Bogorodice. Majka Božja ukazala mu se u snu i rekla mu da je njegova ruka zdrava te ga potaknula da je upotrijebi za obranu vjere. Probudivši se, Ivan je vidio da mu je ruka čudesno zarasla, ostavivši samo crveni ožiljak kao trajni znak čuda. Iz zahvalnosti je na donji dio ikone priložio srebrnu ruku, po čemu je nastala glasovita čudotvorna ikona Bogorodice Trojeručice.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Ivan Damaščanski pokopan je u lavri svetoga Sabe kod Jeruzalema 4. prosinca, na dan koji Rimski martirologij slavi kao njegov blagdan, veličajući njegovu obranu svetih slika protiv cara Leona Izaurijca i sastavljanje svetih himana. Papa Lav XIII. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1890. godine. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u monaškom ruhu s turbanom ili kapuljačom, držeći pero, svitak s himnima ili ikonu Bogorodice s tri ruke. Zaštitnik je kršćanskih teologa, ikonopisaca, crkvenih glazbenika, farmaceuta i zagovornik oboljelih od bolesti ruku.

Isti dan, 4. prosinca, slave se i