SVETICA · OPATICA
Sveta Odilija (Otilija) Alzaška
- Spomendan
- 13. prosinca
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 720.
Život
Sveta Odilija (u njemačkom narodu štovana kao Ottilia), opatica i zaštitnica Alzasa, rođena je krajem sedmoga stoljeća u utvrdi Obernai u uglednoj franačkoj plemićkoj obitelji od oca vojvode Etika (Adalriha) i majke Beresvinde. Prema najstarijem sačuvanom životopisu iz osmoga stoljeća, rođena je slijepa, zbog čega ju je otac u svom poganskom ponosu i surovosti odbacio i zapovjedio da je usmrte. Pobožna ju je majka spasila i potajno povjerila na odgoj u samostan u Baume-les-Dames.
Kada je Odilija navršila dvanaest godina, u samostan je vođen Božjim nadahnućem došao sveti Erhard, putujući biskup iz Regensburga. Poučio ju je u kršćanskoj vjeri i svečano krstio; u času kada ju je pomazao svetim uljem, Odiliji su se čudesno otvorile oči te je zadobila potpuni tjelesni i duhovni vid. Njezin mlađi brat Hudo saznao je za čudo i doveo je natrag na očev dvor, no otac ju je ponovno pokušao prisiliti na svjetovni brak. Odilija je pobjegla preko planina, a kada ju je otac sustigao, vidio je kako se stijena čudesno otvorila da primi svetu djevicu.
Dirnut Božjim zahvatima, vojvoda Etiko se pokajao za svoje prijašnje postupke, priznao kćerinu svetost i darovao joj svoj visoki dvorac na gori Hohenburg (Altitonense monasterium) kako bi ga pretvorila u samostan. Odilija je dvorac preuredila u samostan za posvećene djevice pod Pravilom svetoga Benedikta, postavši njegovom prvom opaticom. U podnožju planine podigla je i bolnicu i samostan Niedermünster za nemoćne i bolesne koji se nisu mogli uspeti na goru. Svojim je kreposnim životom, postom i ljubavlju privukla stotine djevica u redovnički stalež. Nakon dugotrajnoga služenja Bogu, okrijepljena svetim otajstvima, u miru je usnula u Gospodinu na gori Hohenburg oko 720. godine.
Čuda
Glavno čudo njezina života dogodilo se na krštenju, kada joj je po molitvi svetoga biskupa Erharda i dodirom krsne vode vraćen potpuni očni vid.
Također, prema drevnoj predaji, dok se uspinjala na goru Hohenburg, susrela je iscrpljenoga i žednoga gubavca. Sveta je djevica pala na koljena, pomolila se i udarila svojim štapom o tvrdu planinsku stijenu; iz kamena je istoga časa potekao ljekoviti izvor vode koji nikada nije presušio i na kojemu su stoljećima slijepi i slabovidni zadobivali ozdravljenje očiju.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svete Odilije djevice 13. prosinca, podsjećajući da je bila prva opatica samostana Hohenburg u Alzasu, koji je podigao njezin otac vojvoda Adalrih. Papa Pio XII. proglasio ju je 1946. godine službenom zaštitnicom cijeloga Alzasa. Njezin se grob nalazi u kapeli uz samostansku crkvu na gori Odilienberg (Mont Sainte-Odile), koja je i danas najveće hodočasničko svetište u Alzasu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u opatskom habitu s velom i štapom, držeći u ruci knjigu na kojoj se nalaze dva otvorena oka. Glavna je zaštitnica Alzasa, slijepih, slabovidnih i bolesnika koji pate od očnih bolesti.
Isti dan, 13. prosinca, slave se i
- Blaženi Antun Grassi, prezbiter 17. stoljeće
- Sveta Lucija Sirakuška, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Aubert od Cambraija, biskup 7. stoljeće
- Sveti Eustratije, Auksencije, Eugenije, Mardarije i Orest, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Judok (Josse), prezbiter i pustinjak 7. stoljeće
- Blaženi Ivan Marinoni, prezbiter 16. stoljeće
- Sveti Antioh sa Sardinije, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Ariston, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Petar Cho Hwa-so i pet drugova, mučenici 19. stoljeće