SVETICA · UDOVICA
Sveta Farailda
- Spomendan
- 4. siječnja
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 740.
Život
Sveta Farailda bila je kreposna plemkinja, supruga i udovica koja je posvetila tlo Flandrije i Artoisa svojim svetim životom u sedmom i osmom stoljeću. Prema postojanoj crkvenoj predaji, rođena je oko 650. godine u uglednoj kršćanskoj obitelji u pokrajini Brabant. Njezina majka bila je sveta Amalberga, a sestre sveta Gudula i sveta Rajnelda, pa je od rane mladosti bila odgajana u duhu evanđeoskoga djevičanstva i ljubavi prema Kristu.
Iako je Farailda u srcu položila zavjet čistoće, njezini su je roditelji protiv njezine volje udali za bogatoga i nasilnoga plemića Gajfriba. Brak je za svetu ženu bio dugotrajno i teško mučeništvo: suprug ju je zlostavljao i grubo ponižavao zbog njezine pobožnosti, noćnih bdjenja i strogoga posta. Farailda je sve uvrede, udarce i nepravde podnosila s herojskim strpljenjem i krotkošću, neprestano moleći za obraćenje svoga muža i uzvraćajući mu dobrotom.
Nakon što je njezin suprug iznenada preminuo u nesreći, Farailda je ostala udovica u relativno mladoj dobi. Odbila je sve nove bračne ponude te je svoj preostali život u potpunosti posvetila Bogu. Nastanila se u mjestu Bruay-sur-l'Escaut (Bruacum) uz rijeku Scheldu blizu Valenciennesa, provodeći dane u najstrožoj askezi, neprestanoj molitvi i posluživanju siromaha sve do duboke starosti. U miru i svetosti predala je svoj duh Gospodinu u Bruayu oko 740. godine u dobi od preko devedeset godina.
Čuda
Drevna predaja bilježi da je po molitvi svete Farailde u Bruayu iz suhoga tla potekao čudesni izvor bistre vode, koji nikada nije presušio i na kojemu su mnogi bolesnici zadobivali ozdravljenje. Također se spominje i čudo sačuvana kruha: kada je škrta žena odbila dati kruha gladnomu siromahu tvrdeći da u kući ima samo kamenje, kruhovi su se u njezinoj posudi istoga časa čudesno pretvorili u tvrdi kamen.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svete Farailde udovice 4. siječnja, podsjećajući da je bila prisilno udana za nasilnoga muža te da je do duboke starosti prigrlila molitvu i strogost života uz rijeku Scheldu. Njezine se relikvije s velikom pobožnošću čuvaju u crkvi svetoga Nikole u Gentu u Belgiji i u Bruay-sur-l'Escautu u Francuskoj. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao dostojanstvena matrona s velom, držeći u ruci tri kamena kruha ili gusku, simbol zaštite seoskih imanja. Zaštitnica je grada Genta, zlostavljanih žena, udovica i bolesne peradi.
Isti dan, 4. siječnja, slave se i
- Blažena Anđela iz Foligna, trećoredica 14. stoljeće
- Blaženi Toma Plumtree, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Elizabeta Ana Seton, redovnica 19. stoljeće
- Sveti Fereol od Uzèsa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Grgur od Langresa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Rigobert od Reimsa, biskup 8. stoljeće
- Blažena Oringa Menabuoi, djevica 14. stoljeće
- Blaženi Emanuel González García, biskup 20. stoljeće
- Sveti Abrunkul, biskup 5. stoljeće
- Sveti Hermet i Gaj, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Rigomer, biskup 6. stoljeće