Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Spomen › Sveti Walfrid

SVETAC · OPAT

Sveti Walfrid

Spomendan
15. veljače
Razdoblje
8. stoljeće

Život

Sveti Valfrid (Walfridus) bio je pobožni plemić, obiteljski otac i utemeljitelj samostana koji je u osmom stoljeću djelovao u pokrajini Etruriji (današnjoj Toskani). Potjecao je iz ugledne i bogate obitelji u Pisi te je stupio u brak s kreposnom kršćankom Tezijom, s kojom je imao petero djece.

Iako su uživali veliki društveni ugled i znatna imanja, Valfrid i njegova supruga osjetili su u srcu snažan Božji poziv na potpunije posvećenje Bogu. Nakon što su odgojili svoju djecu u kršćanskoj vjeri i osigurali njihovu budućnost, supružnici su se uz obostrani pristanak odlučili odreći svijeta i posvetiti monaškomu staležu.

Valfrid je na svojemu imanju u Palazzuolu pokraj Monteverdija u Etruriji oko 754. godine utemeljio velebni samostan posvećen svetomu Petru, u koji je uveo monahe po pravilu svetoga Benedikta i postao njegov prvi opat. Istodobno je u blizini podignut i ženski samostan u koji je stupila njegova supruga Tezija sa svojom kćeri. Valfrid je upravljao samostanom s velikom očinskom mudrošću, krotkošću i poniznošću, a među njegovim monasima bio je i njegov sin Gimfrid. Sveti je opat u miru predao svoj duh Gospodinu u samostanu u Palazzuolu oko 765. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomendan svetoga Valfrida 15. veljače, navodeći Palazzuolo u Etruriji kao mjesto njegova počinka te ističući da je nakon podizanja petero djece odlučio sa svojom suprugom provoditi monaški život. Njegove su se svete relikvije s velikom pobožnošću čuvale u samostanskoj crkvi u Monteverdiju Marittimu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u benediktinskom opatskom ruhu s pastoralom, držeći knjigu pravila i maketu samostana u ruci. Zaštitnik je kršćanskih roditelja, supružnika i monaha u Toskani.

Isti dan, 15. veljače, slave se i