SVETICA · DJEVICA
Sveta Lioba (Leoba)
- Spomendan
- 28. rujna
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 782.
Život
Sveta Lioba, u drevnim spisima nazivana i Leoba, bila je engleska djevica, redovnica i neumorna misionarka koja je u osmom stoljeću djelovala u Njemačkoj. Potjecala je iz plemenite anglosaske obitelji iz Wessexa te je po majčinoj liniji bila u bliskom srodstvu sa svetim Bonifacijem, apostolom Njemačke. Od rane mladosti povjerena je na odgoj samostanu Wimborne, gdje se pod strogom monaškom stegom posvetila molitvi, stjecanju kršćanskih kreposti i marljivom proučavanju Svetoga pisma i crkvenih otaca.
Kada je sveti Bonifacije položio temelje Crkve u germanskim zemljama, uvidio je da je za temeljitu i trajnu evangelizaciju naroda nužna suradnja pobožnih i obrazovanih žena. Stoga je iz Engleske u Njemačku pozvao svoju rođakinju Liobu, koja se spremno odazvala njegovu apostolskom pozivu. Bonifacije joj je povjerio upravu nad novoutemeljenim samostanom u Tauberbischofsheimu (ad Taveram). Kao prva opatica, Lioba je riječju i vlastitim svetim primjerom vodila Božje službenice putem redovničkoga savršenstva. Svojim je sestrama usadila duboku ljubav prema molitvi, šutnji i studiju, a samostan je postao rasadište budućih predstojnica mnogih drugih samostana diljem Njemačke.
Sveti Bonifacije gajio je neizmjerno duhovno poštovanje prema Liobi, često se s njome savjetovao u teškim pothvatima, a prije svoga polaska na mučenički put u Friziju povjerio ju je očinskoj brizi svojih suradnika i zatražio da njezino tijelo jednoga dana bude položeno u njegovu grobnicu u Fuldi. Lioba je uživala veliki ugled i kod kralja Karla Velikoga i kraljice Hildegarde, no unatoč dvorskim počastima uvijek je ostala duboko ponizna i vjerna redovničkomu siromaštvu. Preminula je u Gospodinu u dubokoj starosti u samostanu Schornsheim kod Mainza 28. rujna 782. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svete Liobe s velikim je počastima preneseno u opatijsku crkvu u Fuldi te položeno u blizini groba svetoga Bonifacija. Rimski martirologij slavi njezin spomendan 28. rujna, podsjećajući da ju je rođak sveti Bonifacije pozvao iz Engleske u Njemačku i postavio na čelo samostana na rijeci Tauber, gdje je službenice Božje riječju i primjerom usmjeravala na put savršenstva. U umjetnosti se prikazuje u benediktinskom habitu s velom i pastoralom, držeći u ruci knjigu Evanđelja ili svitak crkvenih pravila. Zaštitnica je redovnica, učiteljica, studentica teologije i biskupije Fulda.
Isti dan, 28. rujna, slave se i
- Blažena Amalija Abad Casasempere, majka obitelji i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Bernardin Tomitano iz Feltrea, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Nikita Budka, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Eustohija, djevica 5. stoljeće
- Sveti Anemund od Lyona, biskup i mučenik 7. stoljeće
- Sveti Faust od Rieza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Hariton, opat 4. stoljeće
- Sveti Lovro Ruiz iz Manile i petnaest drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Salonije od Ženeve, biskup 5. stoljeće
- Sveti Vjenceslav, mučenik 10. stoljeće
- Sveti Zama od Bologne, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Franjo Ksaverski Ponsa Casallarch, redovnik i mučenik 19. stoljeće
- Blaženi Ivan Shozaburo, vjeroučitelj, Mancije Ichizayemon, Mihael Taiemon Kinoshi, Lovro Hachizo, Petar Terai Kuhioye i Toma Terai Kahioye, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Josip Tarrats Comaposada, redovnik i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Alfej, Aleksandar i Zosim, braća i mučenici 4. stoljeće
- Sveti Eksuperije od Toulousea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Kuniald i Gizilarij, prezbiteri 8. stoljeće
- Sveti Šimun de Rojas, prezbiter 17. stoljeće