Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Bonifacije

Sveti Bonifacije
Klikni za povećanje
×
Sveti Bonifacije
Sveti Bonifacije. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I MUČENIK

Sveti Bonifacije

Spomendan
5. lipnja
Razdoblje
8. stoljeće
Smrt
754.

Život

Sveti Bonifacije, rođenjem nazvan Vinfred (Winfrid), bio je apostol Njemačke, slavni biskup i mučenik koji je u osmom stoljeću položio temelje kršćanske Europe. Potjecao je iz plemenite anglosaske obitelji u Wessexu u Engleskoj. Iako su mu roditelji namijenili svjetovnu karijeru, posjet misionarskih monaha potaknuo je u njegovu srcu želju za redovništvom. Nakon školovanja u samostanu u Exeteru, stupio je u benediktinsku opatiju Nursling, gdje se istaknuo dubokom pobožnošću, poznavanjem Svetoga pisma i učenošću. U tridesetoj godini primio je sveti red prezbiterata.

Odbacivši sjajne izglede za crkvene časti u domovini, Vinfred je gorio željom donijeti Radosnu vijest germanskim plemenima. Godine 716. započeo je misiju u Friziji, no zbog nepovoljnih političkih prilika vratio se u Englesku, a potom se 718. uputio u Rim. Papa Grgur II. primio ga je s očinskom ljubavlju, ispitao njegovo pravovjerje te mu 15. svibnja 719. podijelio puno ovlaštenje za propovijedanje Evanđelja poganima s desne strane Rajne, nadjenuvši mu ime Bonifacije.

Nakon trogodišnjega rada uz svetoga Vilibroda u Friziji, Bonifacije je djelovao u Hessenu i Tiringiji, privodeći tisuće pogana k istini. Papa Grgur II. posvetio ga je 30. studenoga 722. u Rimu za biskupa misionara. Vrativši se u Hessen, Bonifacije je pred očima okupljenih pogana u Geismaru kod Fritzlara sjekirom posjekao golemi prastari hrast posvećen bogu groma Toru. Kada su pogani vidjeli da ga lažni bog nije udario gromom, masovno su se obratili, a od hrastova drveta Bonifacije je podigao kapelu posvećenu svetomu Petru.

Papa Grgur III. poslao mu je 732. godine nadbiskupski palij s ovlašću imenovanja novih biskupa. Bonifacije je ustrojio crkvenu hijerarhiju u Bavarskoj podijelivši je na biskupije Salzburg, Freising, Passau i Regensburg, a potom je osnovao biskupije Würzburg, Büraburg i Erfurt te postavio svoga nećaka Vilibalda u Eichstättu. Utemeljio je i glasovite samostane Amöneburg, Fritzlar, Ohrdruf te velebnu opatiju Fuldu, koju je povjerio svome učeniku svetomu Šturmu. Pod pokroviteljstvom majordoma Karlomana i Pipina Maloga predvodio je obnoviteljske crkvene sabore (Concilium Germanicum 742.) koji su iskorijenili zablude i uveli stegu među franačkim klerom.

Nakon što je upravljao nadbiskupskom stolicom u Mainzu, Bonifacije se u dubokoj starosti vratio svojoj prvoj ljubavi, misiji među Frizijcima. Dok je u Dokkumu na blagdan Duhova pripremao novokrštenike za podjeljivanje sakramenta svete potvrde, tabor su iznenada napali naoružani pogani. Bonifacije je zabranio svojim pratiteljima oružani otpor rekavši: »Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti.« Dok je rukom podizao knjigu svetih Evanđelja kako bi se zaštitio od udarca, poganski mač probio je knjigu i posjekao svetoga pastira 5. lipnja 754. ili 755. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svetoga Bonifacija preneseno je rijekom u Mainz, a potom s velikim počastima pokopano u opatijskoj crkvi u Fuldi, u katedrali koja do danas čuva njegove svete relikvije i probijeno Evanđelje. Rimski martirologij slavi njegov spomendan 5. lipnja, navodeći njegovo slanje iz Rima pod papom Grgurom II., upravljanje stolicom u Mainzu i mučeništvo od pogana u Dokkumu.

Sveti Bonifacije slavi se kao glavni nebeski zaštitnik Njemačke i biskupije Fulda. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i pastoralom, držeći sjekiru pokraj posječenoga hrasta, mač koji probija knjigu Evanđelja ili izvor vode. Zaštitnik je pivara, krojača, tiskara i knjižara.

Isti dan, 5. lipnja, slave se i