SVETAC · BISKUP
Sveti Sacerdos od Limogesa
- Spomendan
- 5. svibnja
- Razdoblje
- 8. stoljeće
- Smrt
- 720.
Život
Sveti Sacerdos od Limogesa (u francuskoj predaji poznat i kao Sadroc) bio je kreposni monah, opat i biskup koji je posvetio tlo Akvitanije svojim svetim životom u osmom stoljeću. Rođen je oko 670. godine u mjestu Calviac u pokrajini Périgord u plemićkoj kršćanskoj obitelji; otac mu je bio Laban, a majka sveta Mondana. Odgajan u dubokoj pobožnosti, od malih je nogu pokazivao iznimnu ljubav prema molitvi, tišini i pomaganju siromasima.
U mladosti se odrekao svjetovnih posjeda i stupio u monaški stalež, posvetivši se strogom asketskomu životu pod Pravilom svetoga Benedikta. Zbog svojih rijetkih duhovnih darova, poniznosti i mudrosti postavljen je za opata samostana Calviac, koji je sam utemeljio na svojemu obiteljskom posjedu. Kao opat, mudro je vodio redovničku zajednicu, poučavajući braću evanđeoskomu savršenstvu i tjelesnomu radu.
Nakon smrti biskupa u Limogesu, kler i puk jednodušno su prepoznali njegovu svetost te je izabran i posvećen za biskupa toga slavnoga akvitanskoga grada. Kao pastir Limogesa, Sacerdos se odlikovao neumornim propovijedanjem, utvrđivanjem crkvene stege, obnovom crkava i neizmjernom brigom za nevoljnike. No u njegovu je srcu neprestano gorjela čežnja za monaškom tišinom i kontemplacijom, pa se u poodmakloj dobi povukao s biskupske stolice kako bi svoje posljednje dane proveo u samostanskoj samoći u neprestanoj molitvi. Preminuo je u miru u Gospodinu u Limogesu 5. svibnja oko 720. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Sacerdosa biskupa 5. svibnja, podsjećajući da je najprije bio monah i opat, a potom izabran za biskupa Limogesa, te da je na koncu života ponovno izabrao monaški mir. Njegove su relikvije položene u samostansku crkvu u Sarlatu, koja je kasnije postala katedrala svetoga Sacerdosa. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, ispod kojega se nazire monaški habit, držeći u ruci knjigu Evanđelja i raspelo. Glavni je zaštitnik grada Sarlata i suzaštitnik biskupije Périgueux i Sarlat.
Isti dan, 5. svibnja, slave se i
- Blažena Katarina Cittadini, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Benvenut Mareni, redovnik 13. stoljeće
- Sveti Anđeo Jeruzalemski (Karmelski), prezbiter i mučenik 13. stoljeće
- Sveti Avertin od Toursa, đakon 12. stoljeće
- Sveti Briton od Triera, biskup 4. stoljeće
- Sveti Gotard od Hildesheima, biskup 11. stoljeće
- Sveti Hilarije od Arlesa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Leon iz Afrika, pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Maksim Jeruzalemski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Mauront od Douaija, opat i đakon 7. stoljeće
- Sveti Nicetije od Viennea, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Grgur Frąckowiak, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Nuncije Sulprizio, laik 19. stoljeće
- Sveti Eutimije, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Geroncije od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Jovinijan, lektor i mučenik 4. stoljeće