Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 8. stoljeće › Životopisi › Sveti Sacerdos od Limogesa

Sveti Sacerdos od Limogesa
Klikni za povećanje
×
Sveti Sacerdos od Limogesa
Sveti Sacerdos od Limogesa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Sacerdos od Limogesa

Spomendan
5. svibnja
Razdoblje
8. stoljeće
Smrt
720.

Život

Sveti Sacerdos od Limogesa (u francuskoj predaji poznat i kao Sadroc) bio je kreposni monah, opat i biskup koji je posvetio tlo Akvitanije svojim svetim životom u osmom stoljeću. Rođen je oko 670. godine u mjestu Calviac u pokrajini Périgord u plemićkoj kršćanskoj obitelji; otac mu je bio Laban, a majka sveta Mondana. Odgajan u dubokoj pobožnosti, od malih je nogu pokazivao iznimnu ljubav prema molitvi, tišini i pomaganju siromasima.

U mladosti se odrekao svjetovnih posjeda i stupio u monaški stalež, posvetivši se strogom asketskomu životu pod Pravilom svetoga Benedikta. Zbog svojih rijetkih duhovnih darova, poniznosti i mudrosti postavljen je za opata samostana Calviac, koji je sam utemeljio na svojemu obiteljskom posjedu. Kao opat, mudro je vodio redovničku zajednicu, poučavajući braću evanđeoskomu savršenstvu i tjelesnomu radu.

Nakon smrti biskupa u Limogesu, kler i puk jednodušno su prepoznali njegovu svetost te je izabran i posvećen za biskupa toga slavnoga akvitanskoga grada. Kao pastir Limogesa, Sacerdos se odlikovao neumornim propovijedanjem, utvrđivanjem crkvene stege, obnovom crkava i neizmjernom brigom za nevoljnike. No u njegovu je srcu neprestano gorjela čežnja za monaškom tišinom i kontemplacijom, pa se u poodmakloj dobi povukao s biskupske stolice kako bi svoje posljednje dane proveo u samostanskoj samoći u neprestanoj molitvi. Preminuo je u miru u Gospodinu u Limogesu 5. svibnja oko 720. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svetoga Sacerdosa biskupa 5. svibnja, podsjećajući da je najprije bio monah i opat, a potom izabran za biskupa Limogesa, te da je na koncu života ponovno izabrao monaški mir. Njegove su relikvije položene u samostansku crkvu u Sarlatu, koja je kasnije postala katedrala svetoga Sacerdosa. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, ispod kojega se nazire monaški habit, držeći u ruci knjigu Evanđelja i raspelo. Glavni je zaštitnik grada Sarlata i suzaštitnik biskupije Périgueux i Sarlat.

Isti dan, 5. svibnja, slave se i