SVETAC · BISKUP
Sveti Hilarije od Arlesa
- Spomendan
- 5. svibnja
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 449.
Život
Sveti Hilarije rodio se na sjeveru Galije oko 401. godine u uglednoj i bogatoj plemićkoj obitelji, iz koje je potjecao i njegov rođak i duhovni otac sveti Honorat. Iako je posjedovao visoko obrazovanje i sve mogućnosti za postizanje sjajne karijere u svijetu, Hilarije se na nagovor svetoga Honorata odrekao bogatstva i pošao u samostan Lérins, gdje se posvetio najstrožoj askezi, postu i proučavanju Svetoga pisma. Kada je Honorat, koji je u međuvremenu postao nadbiskup Arlesa, ležao na samrtnoj postelji 429. godine, Hilarije je bio uz njega. Dok se spremao na povratak u svoju lerinsku samoću, kler i puk su ga zadržali silom i proglasili nadbiskupom Arlesa.
Kao biskup Hilarije je ostao vjeran svome monaškomu siromaštvu: vlastitim je rukama obrađivao zemlju, nosio istu jednostavnu tuniku ljeti i zimi, putovao pješice i dijelio sve siromasima. Sve crkveno srebrno posuđe i ukrase dao je pretopiti kako bi otkupio kršćanske zarobljenike iz ruku barbara. Bio je neumoran u propovijedanju evanđelja, postu i noćnim bdjenjima, otvarajući vrata Božjega milosrđa raskajanim grješnicima i prihvaćajući siročad. Predsjedao je crkvenim saborima u Riezu, Orangeu i Vaisonu, zalažući se za obnovu discipline.
U svome žaru za crkveni red Hilarije se sukobio sa svetim papom Lavom Velikim oko ovlasti arleške stolice i prava na priziv u Rim. Kada je sabor u Galiji svrgnuo jednoga biskupa koji se prizvao na papu, Hilarije je pješice pošao u Rim kako bi pred papom opravdao svoj postupak. Iako je papa Lav potvrdio prvenstvo Apostolske Stolice i ograničio povlastice Arlesa, Hilarije je ponizno podnio sve odluke, sačuvavši duboko poštovanje prema rimskome prvosvećeniku. Iscrpljen teškim pokorama, radom i neprestanim propovijedanjem, sveti je Hilarije preminuo u Arlesu 5. svibnja 449. godine, u četrdeset i osmoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Hilarija od Arlesa slavi se 5. svibnja. Rimski martirologij trajno i s divljenjem slavi njegov svetački lik, ističući njegov rad vlastitim rukama, nošenje jedne tunike ljeti i zimi, hodanje pješice, ljubav prema siromaštvu, otkupljivanje zarobljenika crkvenim srebrom i neumornu skrb za grješnike i siročad. Glavni je zaštitnik Arlesa uz svetoga Honorata. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskome ruhu s mitrom i štapom, držeći u ruci biskupsku kapu i vrećicu s novcem za otkup sužnjeva ili raspelo, s golubicom nad glavom.
Isti dan, 5. svibnja, slave se i
- Blažena Katarina Cittadini, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Benvenut Mareni, redovnik 13. stoljeće
- Sveti Anđeo Jeruzalemski (Karmelski), prezbiter i mučenik 13. stoljeće
- Sveti Avertin od Toursa, đakon 12. stoljeće
- Sveti Briton od Triera, biskup 4. stoljeće
- Sveti Gotard od Hildesheima, biskup 11. stoljeće
- Sveti Leon iz Afrika, pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Maksim Jeruzalemski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Mauront od Douaija, opat i đakon 7. stoljeće
- Sveti Nicetije od Viennea, biskup 4. stoljeće
- Sveti Sacerdos od Limogesa, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Grgur Frąckowiak, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Nuncije Sulprizio, laik 19. stoljeće
- Sveti Eutimije, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Geroncije od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Jovinijan, lektor i mučenik 4. stoljeće