SVETAC · TEOLOG
Sveti Prosper Akvitanski
- Spomendan
- 25. lipnja
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 463.
Život
Sveti Prosper Akvitanski rodio se krajem četvrtoga stoljeća u Akvitaniji. Stekao je temeljito obrazovanje u klasičnoj filozofiji i govorništvu, postavši vrstan kršćanski mislilac, teolog i pjesnik. U zrelim godinama živio je u braku, provodeći sa svojom suprugom čestit, pobožan i skroman kršćanski život. Kasnije se nastanio u Marseilleu, gdje je kao redovnik prigrlio asketski i monaški stalež.
Prosper se proslavio kao nepokolebljivi i najistaknutiji branitelj nauka svetoga Augustina o milosti Božjoj i daru ustrajnosti. Kada su se u južnoj Galiji pojavile teškoće i prigovori protiv Augustinova naučavanja o predodređenju i slobodnoj volji, Prosper se 428. godine pismom obratio samomu biskupu Hipona, što je potaknulo nastanak Augustinovih znamenitih spisa O predodređenju svetaca i O daru ustrajnosti. U to je vrijeme Prosper sastavio svoje glasovito dogmatsko pjesničko djelo u više od tisuću heksametara, De ingratis, u kojemu je snažno ustao protiv polupelagijanaca kao protivnika Božje milosti. Nakon Augustinove smrti 430. godine, odlučno je odgovarao na prigovore galskih teologa, braneći spomen i nauk svoga učitelja.
Godine 431. otputovao je u Rim k papi svetome Celestinu I., koji je na njegov poticaj uputio poslanicu galskim biskupima braneći svetoga Augustina. Vrativši se u Galiju, napisao je svoje najvažnije prozno djelo O Božjoj milosti i slobodnoj volji, upereno protiv Ivana Kasijana. Oko 440. godine papa sveti Lav I. Veliki pozvao je Prospera u Rim i povjerio mu službu svoga tajnika. U toj je službi Prosper sastavljao papinska pisma, osobito ona protiv krivovjernoga Eutiha, te je djelatno pridonio obrani pravovjerja. Sastavio je i znamenitu Kroniku, zbirku Augustinove misli pod naslovom Izreke izvađene iz Augustina, iz kojih su pojedini kanoni preuzeti na Drugom saboru u Orangeu, te tumačenje zadnjih pedeset psalama. Preminuo je u miru u Rimu nakon 455. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Prospera Akvitanskog 25. lipnja. Rimski martirologij ističe njegov svijetli spomen kao redovnika koji je sa suprugom živio neporočnim životom, odlučno branio Augustinov nauk o Božjoj milosti te vjerno služio papi Lavu Velikom kao pisar. Časti se kao zaštitnik teologa, pisaca i pjesnika. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u odijelu učenjaka ili redovnika, držeći u ruci pero i knjigu svojih teoloških djela o milosti.
Isti dan, 25. lipnja, slave se i
- Blažena Doroteja iz Montaua, udovica i pustinjakinja 14. stoljeće
- Blažena Marija Lhuillier, djevica i mučenica 18. stoljeće
- Sveta Eurozija od Jace, djevica i mučenica 9. stoljeće
- Sveti Adalbert od Egmonda, đakon i opat 8. stoljeće
- Sveti Dominik Henares, biskup, i Franjo Đỗ Minh Chiểu, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Maksim Torinski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Prosper od Reggija, biskup 5. stoljeće
- Sveti Salomon Bretonski, kralj i mučenik 9. stoljeće
- Blaženi Ivan Španjolski, redovnik 12. stoljeće
- Sveta Tigrida, djevica 6. stoljeće
- Sveti Moloh (Luan) od Rossmarkieja, biskup 6. stoljeće
- Sveti Vilim od Monteverginea, opat 12. stoljeće