Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Svete Marana i Kira

Svete Marana i Kira
Klikni za povećanje
×
Svete Marana i Kira
Svete Marana i Kira. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVECI · DJEVICE

Svete Marana i Kira

Spomendan
28. veljače
Razdoblje
5. stoljeće

Život

Svete Marana i Kira bile su kršćanske djevice i pokornice koje su posvetile svoje živote Bogu u gradu Beroeji, današnjem Alepu u Siriji, tijekom prve polovice petoga stoljeća. Potjecale su iz uglednih i bogatih sirijskih obitelji, no privučene žarkom ljubavlju prema Kristu, odlučile su napustiti sve svjetovne udobnosti, bogatstvo i obiteljske veze radi nebeskoga kraljevstva.

Izvan grada načinile su malo ograđeno zemljište opasano kamenim zidom pod otvorenim nebom. Ondje su živjele bez ikakva krova nad glavom, nemajući čak ni najskromniju kolibu ili šator, izložene ljetnim nesnosnim žegama, zimskim hladnoćama, vjetrovima i kišama. Podnosile su sve te vremenske nepogode s nadnaravnim mirom i radosnim srcem, smatrajući ih sredstvom potpunoga sjedinjenja s Kristovom mukom.

Svete su djevice obdržavale najstrožu trajnu šutnju, razgovarajući jedino s Bogom u neprestanoj molitvi. Tjelesnu hranu, tek malo kruha i vode, primale su kroz jedan maleni prozorčić na zidu, posve skrivene od pogleda prolaznika i svojih bližnjih. O njihovu izvanrednom i herojskom asketskom životu s velikim divljenjem piše blaženi Teodoret Cirski u svojoj Povijesti redovnika, koji ih je osobno posjetio i divio se njihovoj neizrecivoj postojanosti. U toj su svetoj samoći i pokori ustrajale više od četrdeset godina, sve dok u miru nisu predale svoje duše nebeskome Zaručniku.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetih djevica Marane i Kire slavi se 28. veljače, a u prijestupnoj godini izostavlja se toga dana prema odredbi Martirologija. Rimski martirologij trajno čuva spomen na njihov svetački podvig pod otvorenim nebom u Beroeji u Siriji. Crkva ih časti kao uzore radikalnoga samoodricanja, djevičanstva, trajne molitve i svete šutnje. U umjetnosti se prikazuju unutar kamenoga ograđenog prostora bez krova, u siromašnoj pokorničkoj odjeći s velovima, u stavu molitve podignutih ruku prema nebu.

Isti dan, 28. veljače, slave se i