Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveta Olimpija Carigradska

Sveta Olimpija Carigradska
Klikni za povećanje
×
Sveta Olimpija Carigradska
Sveta Olimpija Carigradska. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · ĐAKONISA I UDOVICA

Sveta Olimpija Carigradska

Spomendan
25. srpnja
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
408.

Život

Sveta Olimpija rodila se u Carigradu oko 361. godine u jednoj od najuglednijih i najbogatijih plemićkih obitelji Carstva. Otac joj je bio carski grof Sekund, a djed po majci Ablabije obnašao je konzulske časti. Rano je ostala bez roditelja, naslijedivši neizmjerno bogatstvo i posjede. U mladosti se udala za Nebridija, prefekta Carigrada, no on je ubrzo preminuo te je Olimpija ostala mlada udovica bez djece. Odbila je sve ponude novih brakova, pa i one carskih rođaka, odlučivši svoj život i cjelokupno bogatstvo u potpunosti posvetiti Bogu i siromasima.

Carigradski patrijarh Nektarije posvetio ju je za đakonsu. Pokraj glavne carigradske crkve Olimpija je podigla samostan u koji se povukla s mnogim djevojkama i rođakinjama, provodeći dane u molitvi, strogom postu i djelima milosrđa. Kada je 398. godine sveti Ivan Zlatousti postao carigradski biskup, prepoznao je Olimpijinu svetu dušu i postao njezin duhovni vođa. Olimpija se posve predala njegovu vodstvu, stavljajući na raspolaganje golema sredstva za gradnju bolnica, sirotišta i pomoć najpotrebitijima diljem Carstva.

Kada su zavidni neprijatelji i carski dvor prognali svetoga Ivana Zlatoustoga, Olimpija je ostala njegova najvjernija učenica. Odbila je stupiti u crkveno zajedništvo s nezakonitim nasljednikom, zbog čega je bila progonjena, novčano kažnjavana i naposljetku prognana u Nikomediju. Zlatousti joj je iz progonstva uputio sedamnaest predivnih pisama duhovne utjehe. Iscrpljena patnjama i progonstvom, sveta je Olimpija preminula u Nikomediji 25. srpnja 408. godine, ubrzo nakon svoga duhovnog oca.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svete Olimpije slavi se 25. srpnja u Rimskome martirologiju, dok je u grčkim kalendarima zabilježen 24. srpnja, a u drevnim rimskim 17. prosinca. Car Justinijan dao je obnoviti njezin samostan, kamo su njezine svete relikvije svečano prenesene u šestome stoljeću. Crkva je časti kao uzor kršćanskoga udovištva, đakoniske službe, nesebičnoga milosrđa i nepokolebljive vjernosti istini. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnoj tamnoj odjeći s velom na glavi, držeći posudu s milostinjom, kruh koji dijeli siromasima ili svitak sa Zlatoustovim pismima.

Isti dan, 25. srpnja, slave se i