SVETICA · ĐAKONISA I UDOVICA
Sveta Olimpija Carigradska
- Spomendan
- 25. srpnja
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 408.
Život
Sveta Olimpija rodila se u Carigradu oko 361. godine u jednoj od najuglednijih i najbogatijih plemićkih obitelji Carstva. Otac joj je bio carski grof Sekund, a djed po majci Ablabije obnašao je konzulske časti. Rano je ostala bez roditelja, naslijedivši neizmjerno bogatstvo i posjede. U mladosti se udala za Nebridija, prefekta Carigrada, no on je ubrzo preminuo te je Olimpija ostala mlada udovica bez djece. Odbila je sve ponude novih brakova, pa i one carskih rođaka, odlučivši svoj život i cjelokupno bogatstvo u potpunosti posvetiti Bogu i siromasima.
Carigradski patrijarh Nektarije posvetio ju je za đakonsu. Pokraj glavne carigradske crkve Olimpija je podigla samostan u koji se povukla s mnogim djevojkama i rođakinjama, provodeći dane u molitvi, strogom postu i djelima milosrđa. Kada je 398. godine sveti Ivan Zlatousti postao carigradski biskup, prepoznao je Olimpijinu svetu dušu i postao njezin duhovni vođa. Olimpija se posve predala njegovu vodstvu, stavljajući na raspolaganje golema sredstva za gradnju bolnica, sirotišta i pomoć najpotrebitijima diljem Carstva.
Kada su zavidni neprijatelji i carski dvor prognali svetoga Ivana Zlatoustoga, Olimpija je ostala njegova najvjernija učenica. Odbila je stupiti u crkveno zajedništvo s nezakonitim nasljednikom, zbog čega je bila progonjena, novčano kažnjavana i naposljetku prognana u Nikomediju. Zlatousti joj je iz progonstva uputio sedamnaest predivnih pisama duhovne utjehe. Iscrpljena patnjama i progonstvom, sveta je Olimpija preminula u Nikomediji 25. srpnja 408. godine, ubrzo nakon svoga duhovnog oca.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svete Olimpije slavi se 25. srpnja u Rimskome martirologiju, dok je u grčkim kalendarima zabilježen 24. srpnja, a u drevnim rimskim 17. prosinca. Car Justinijan dao je obnoviti njezin samostan, kamo su njezine svete relikvije svečano prenesene u šestome stoljeću. Crkva je časti kao uzor kršćanskoga udovištva, đakoniske službe, nesebičnoga milosrđa i nepokolebljive vjernosti istini. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnoj tamnoj odjeći s velom na glavi, držeći posudu s milostinjom, kruh koji dijeli siromasima ili svitak sa Zlatoustovim pismima.
Isti dan, 25. srpnja, slave se i
- Blažena Marija od Karmela Sallés y Barangueras, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Antun Lucci, biskup 18. stoljeće
- Blaženi Deogracijas Palacios, Leon Inchausti, Josip Rada, Julijan Moreno i Josip Ricardo Díez, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Dionizije Pamplona Polo, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Glodesinda od Metza, opatica 7. stoljeće
- Sveta Valentina, Tea i sveti Pavao, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Jakov Zebedejev, apostol 1. stoljeće
- Sveti Kukufat (Cugat) od Barcelone, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Magnerik od Triera, biskup 6. stoljeće
- Blažena Marija Terezija Kowalska, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Fridrik Rubio Álvarez, prezbiter, Prim Martínez de San Vicente Castillo, Jeronim Ochoa Urdangarín i Ivan od Križa Delgado Pastor, redovnici, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Soreth, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Mihael Ljudevit Brulard, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Petar iz Mogliana Corradini, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Petar od Srca Redondo, prezbiter, Feliks od Pet Rana Ugalde Irurzun i Benedikt od Djevice Villar Solano Ruiz, redovnici, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Rudolf Acquaviva, Alfons Pacheco, Petar Berno, Antun Francisco, prezbiteri, i Franjo Aranha, redovnik, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Beat i Bant, prezbiteri 6. stoljeće
- Sveti Kristofor, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Teodemir Kordopski, redovnik i mučenik 9. stoljeće