Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 18. stoljeće › Životopisi › Blaženi Antun Lucci

Blaženi Antun Lucci
Klikni za povećanje
×
Blaženi Antun Lucci
Blaženi Antun Lucci. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Antun Lucci

Spomendan
25. srpnja
Razdoblje
18. stoljeće
Smrt
1752.

Život

Blaženi Antun Lucci rođen je 2. kolovoza 1682. godine u Agnoneu u talijanskoj pokrajini Moliseu, u siromašnoj obitelji obrtnika Francesca Luccija i Angele Paolantonio. Na krštenju je dobio ime Angelo Nicola. Osnovnu školu pohađao je kod franjevaca konventualaca te je, oduševljen njihovim primjerom, u dobi od šesnaest godina stupio u njihov red, uzevši redovničko ime Antun. Godine 1696. u Iserniji susreo je mladoga fra Franu Antuna Fasanija, kasnijega sveca, s kojim se sljedeće godine ponovno susreo tijekom studija humanističkih znanosti u Venafru. Između dvojice franjevaca razvila se duboka, iskrena i postojana cjeloživotna prijateljska veza koja ih je pratila na putu do oltara.

Na Antunov poticaj zatražili su od vrhovnog poglavara dopuštenje da pođu na studij u Asiz. Dok je Antun bio otvoreniji i vedrijega duha, sveti Franjo Antun bio je povučeniji, pa mu je u jednoj prijateljskoj raspravi samouvjereno dometnuo: „Govori ti što hoćeš, ali ja ću ionako biti svet prije tebe!“. Obojica su uspješno završila nauke te su 19. rujna 1705. godine u Asizu zajedno zaređeni za prezbitere. Antun je postigao doktorat iz teologije te je služio kao profesor u Agnoneu, Ravellu i Napulju, gdje je vršio i službu gvardijana samostana svetoga Lovre.

Godine 1718. izabran je za provincijalnoga ministra, a već sljedeće godine pozvan je u Rim za profesora na Papinskom sveučilištu Svetoga Bonaventure (Seraphicum). Na toj je dužnosti ostao sve do 1729. godine, kada ga je papa Benedikt Trinaesti imenovao biskupom Bovina u Apuliji. Papa je tom prigodom izrekao glasovitu pohvalu: „Izabrao sam za biskupa Bovina vrsnoga teologa i velikoga sveca“.

Tijekom dvadeset i tri godine biskupske službe otac Antun potpuno se posvetio duhovnoj obnovi svoje biskupije. Revno je obilazio sve župe, ispravljao zlouporabe među klerom i cjelokupni svoj biskupski prihod trošio na otvaranje besplatnih pučkih škola za siromašnu djecu te na djela kršćanske ljubavi prema nevoljnicima. Na poticaj uprave reda napisao je i važno povijesno djelo o svecima i blaženicima franjevaca konventualaca iz prvih dvaju stoljeća. Nakon smrti svoga prijatelja svetoga Franje Antuna Fasanija, dao je dirljiv iskaz o njegovoj svetosti u biskupijskom postupku. Preminuo je u Bovinu 25. srpnja 1752. godine, u sedamdesetoj godini života, na glasu svetosti.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan blaženoga Antuna Luccija slavi se 25. srpnja, na dan njegova preminuća za nebo. Njegovi sveti posmrtni ostaci s velikim se poštovanjem čuvaju u katedrali u Bovinu. Papa Ivan Pavao Drugi proglasio ga je blaženim 18. lipnja 1989. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ruhu s mitrom i štapom, okružen siromasima kojima dijeli kruh ili s knjigom u ruci.

Isti dan, 25. srpnja, slave se i