SVETICA · OPATICA
Sveta Veronika Giuliani
- Spomendan
- 9. srpnja
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1727.
Život
Sveta Veronika Giuliani, krsnim imenom Orsola, rođena je 27. prosinca 1660. godine u Mercatellu na Metauru u pokrajini Urbino, kao najmlađa od sedam kćeri Francesca Giulianija i Benedette Mancini. Već u najranijem djetinjstvu pokazivala je znakove svetosti i veliku samilost prema siromasima, dijeleći im svoju hranu i odjeću. Kada joj je majka umirala, pozvala je svojih pet kćeri i svakoj povjerila po jednu ranu Kristovu; maloj Orsoli pripala je rana na Isusovu boku, što je zauvijek obilježilo njezin duhovni put.
Premda joj je otac, koji je postao upravitelj financija u Piacenzi, nudio sjajne svjetovne prosce, Orsola je odlučno ustrajala u svojoj želji za redovništvom. Nakon teške bolesti otac joj je napokon dao pristanak, te je 1677. godine u dobi od sedamnaest godina stupila u strogi samostan kapucinskih klarisa u Città di Castellu u Umbriji, uzevši ime Veronika na spomen Isusove muke. Prilikom njezina ulaska mjesni je biskup proročki rekao opatici: "Povjeravam vam ovu novu kćer, jer će jednoga dana biti velika svetica".
U samostanu je obavljala poslove kuharice, bolničarke i vratarice, a punih trideset i četiri godine bila je mudra meštrica novakinja. Godine 1716. izabrana je za opaticu te je samostan proširila i uvela vodovod, pokazavši iznimnu praktičnu razboritost. No njezina je nutrina bila poprište najdubljih mističnih trpljenja. Na Veliki petak 1697. godine primila je svete rane Gospodinove stigme na rukama, nogama i boku, a na glavi tragove trnove krune.
Zbog tih je pojava podvrgnuta strahovitim crkvenim provjerama: pedeset je dana provela zatvorena u samici poput varalice, lišena svete mise, pričesti i razgovora sa sestrama. Sve je te uvrede podnijela s nepokolebljivom poslušnošću i radošću, ponavljajući da želi trpjeti za spasenje grešnika. Iz poslušnosti ispovjedniku napisala je golemi duhovni dnevnik na više od dvadeset tisuća stranica. Preminula je u Città di Castellu 9. srpnja 1727. godine.
Čuda
Sveta Veronika nosila je vidljive stigme Kristove muke punih trideset godina. Prilikom obdukcije nakon njezine smrti, liječnici su ustanovili da joj je srce bilo doslovno probodeno, a na srčanom su mišiću pronašli utisnute obrise križa i oruđa muke, točno onako kako ih je sama ranije bila nacrtala.
Štovanje i zaštitništvo
Svetom ju je proglasio papa Grgur XVI. 26. svibnja 1839. godine, nakon što ju je Pio VII. beatificirao 1804. godine. Njezin liturgijski spomendan slavi se 9. srpnja. Njezino tijelo počiva pod glavnim oltarom crkve kapucinskih sestara u Città di Castellu. Prikazuje se u habitu klarise s trnovom krunom na glavi i raspelom u naručju.
Isti dan, 9. srpnja, slave se i
- Blažena Ivana Scopelli, djevica 15. stoljeće
- Blaženi Fidelis Chojnacki, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Paulina od Srca Isusova u Agoniji Visintainer, djevica 20. stoljeće
- Sveti Augustin Zhao Rong, prezbiter, Petar Sans Jordà, biskup, i drugovi, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Grgur Grassi i Franjo Fogolla, biskupi i mučenici 19. stoljeće
- Sveti Joakim He Kaizhi, vjeroučitelj i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Nikola Pieck, prezbiter, i deset drugova, mučenici 16. stoljeće
- Blažena Melanija, Marija Ana Magdalena de Guilhermier i Marija Ana Margareta de Rocher, djevice i mučenice 18. stoljeće
- Blaženi Hadrijan Fortescue, vitez i mučenik 2. stoljeće