SVETAC · PREZBITER
Sveti Franjo de Geronimo
- Spomendan
- 11. svibnja
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1716.
Život
Sveti Franjo de Geronimo rođen je 17. prosinca 1642. godine u Grottagliu pokraj Taranta u Apuliji, u plemićkoj obitelji Giovannija Leonarda i Gentilesce Roy. Kao desetogodišnji dječak stupio je u zajednicu teatinaca gdje je obavljao službu sakristana i katehete, a bogosloviju je nastavio u Tarantu kod isusovaca. Pravo i teologiju završio je na sveučilištu u Napulju, gdje je 18. ožujka 1666. zaređen za svećenika. Nakon četiri godine uspješnoga rada kao odgojitelj u plemićkom kolegiju, 1. srpnja 1670. stupio je u novicijat Družbe Isusove.
Iako je žarko želio poći u misije u Indiju ili Japan i proliti krv za Krista, poglavari su mu odgovorili: "Tvoja Indija bit će Napulj". Franjo je to prihvatio kao glas Božje volje te je punih četrdeset godina, od 1676. do smrti, bio neumorni apostol Napulja. Njegovo propovjedničko polje bile su ulice, trgovi i najozloglašenije sirotinjske četvrti grada. Propovijedao je i do četrdeset puta dnevno, okupljajući tisuće ljudi.
Njegov je nastup bio potresan: na propovjedaonicu bi donio mrtvačku glavu ili se pred očima puka bičevao lancem do krvi, pozivajući na obraćenje. Tisuće okorjelih grešnika, razbojnika i posrnulih žena padale su na koljena u suzama. Otvorio je skloništa za stotine obraćenih žena i siročadi, posjećivao osuđenike na kraljevskim galijama i obratio mnoge maurske i turske robove. Uveo je praksu opće svete pričesti svake treće nedjelje u mjesecu, koja je okupljala i do petnaest tisuća muškaraca. Širio je pobožnost prema svetom Franji Ksaverskom i svetom Kiru. Preminuo je u Napulju 11. svibnja 1716. godine u sedamdeset i četvrtoj godini života.
Čuda
Sveti Franjo de Geronimo bio je obdaren darom proroštva, čitanja srdaca i čudesnih ozdravljenja. Kada je blagoslovio novorođenoga Alfonsa Mariju de Liguorija, uzeo ga je u naručje i prorekao: "Ovo će dijete doživjeti duboku starost, postat će biskup i svetac i učinit će velika djela za Isusa Krista". To se proročanstvo u potpunosti ispunilo.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Grgur XVI. 26. svibnja 1839. godine, nakon što ga je Pio VII. beatificirao 1806. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 11. svibnja. Njegove relikvije počivaju u crkvi Gesù Nuovo u Napulju i u svetištu u rodnom Grottagliu.
Isti dan, 11. svibnja, slave se i
- Blaženi Grgur Celli, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Antim Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gangulf (Gengulf), mučenik 8. stoljeće
- Sveti Gualterije od Esterpa, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Ignacije iz Laconija, redovnik 18. stoljeće
- Sveti Majol Klunijski, opat 10. stoljeće
- Sveti Majul Hadrumetski, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Mamerto od Viennea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Mocije, prezbiter i mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Ivan Rochester i Jakov Walworth, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveti Matej Lê Văn Gẫm, mučenik 19. stoljeće