SVETAC · PREZBITER
Sveti Toma iz Corija Placidi
- Spomendan
- 11. siječnja
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1729.
Život
Sveti Toma iz Corija, krsnim imenom Francesco Antonio Placidi, rođen je 4. lipnja 1655. godine u Coriju pokraj Rima u siromašnoj seljačkoj obitelji. U djetinjstvu je radio kao pastir, a zbog krotkosti i pobožnosti sumještani su ga od milja zvali "mali svetac". U četrnaestoj godini ostao je siroče bez oca i majke te je preuzeo skrb za svoje dvije mlađe sestre. Čim ih je obje pošteno udao i osigurao, Francesco je 7. veljače 1677. godine stupio u novicijat Reda manje braće u Orvietu, uzevši ime fra Toma.
Nakon studija filozofije i teologije zaređen je za svećenika 1683. godine te je postavljen za pomoćnika meštra novaka. Privučen franjevačkim idealom samoće i molitve, 1684. godine povukao se u samostan Civitella (današnja Bellegra), rekavši na ulazu: "Ja sam brat Toma iz Corija i dolazim ovamo postati svetac". U Bellegri je proveo gotovo cijeli život, s izuzetkom šest godina kada je upravljao samostanom u Palombari Sabini.
Postao je obnovitelj i utemeljitelj posebnih kuća sabranosti (ritira) unutar franjevačkoga reda, napisavši pravila i statute za strogi kontemplativni život, koji su kasnije prošireni na cijeli red. No njegova samoća nije bila bijeg od ljudi: silazio je s planine i neumorno propovijedao po zabačenim selima subijačkoga kraja, naviještajući evanđelje s tolikom jednostavnošću, jasnoćom i žarom da su ga prozvali "apostolom Subiaca". Noći je provodio u crkvi u tihom klanjanju pred svetohraništem. Njegov duhovni učenik bio je sveti Teofil iz Corta. Preminuo je u snu u samostanu u Bellegri 11. siječnja 1729. godine u dobi od sedamdeset i tri godine.
Čuda
Sveti Toma iz Corija bio je poznat po mističnim zanosima i levitacijama tijekom slavljenja svete mise i klanjanja pred Presvetim Sakramentom. Njegovim molitvama događala su se čudesna ozdravljenja, među kojima i naglo buđenje mladića iz nepovratne kome nakon teške nesreće, što je priznato za njegovu kanonizaciju.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 21. studenoga 1999. godine, nakon što ga je Pio VI. beatificirao 1786. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 11. siječnja. Njegovo tijelo s poštovanjem se čuva u franjevačkom samostanu u Bellegri. Prikazuje se u franjevačkom habitu u molitvenom zanosu pred Presvetim Sakramentom.
Isti dan, 11. siječnja, slave se i
- Blaženi Franjo Rogaczewski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Honorata od Pavije, djevica 5. stoljeće
- Sveti Higin, papa 2. stoljeće
- Sveti Leucije od Brindisija, biskup 2. stoljeće
- Sveti Paulin II. Akvilejski, biskup 9. stoljeće
- Sveti Petar Apselam (Balsam), mučenik 4. stoljeće
- Sveti Salvije, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Teodozije Cenobijarh, opat 6. stoljeće
- Blaženi Bernard Scammacca, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Vilim Carter, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Tipazije Veteran, mučenik 4. stoljeće