BLAŽENICA · OPATICA
Blažena Marija Raspetoga Satellico
- Spomendan
- 8. studenoga
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1745.
Život
Blažena Marija Raspetoga Satellico rodila se u Mletačkoj Republici 9. siječnja 1706. godine, u pobožnoj obitelji Pietra Satellica i Lucije Mander. Na krštenju je primila ime Elizabeta Marija. Djetinjstvo je provela u domu svoga ujaka svećenika koji joj je pružio temeljit kršćanski odgoj i obrazovanje. Bila je krhka zdravlja, no obdarena izvanrednim glazbenim darom i prelijepim glasom. Od ranih nogu u njezinu je srcu plamtjela želja za posvećenim životom, te je često govorila: »Želim postati redovnica, a ako u tome uspijem, želim postati svetica!«
U dobi od četrnaest godina stupila je kao gojenica u samostan sestara klarisa u Ostra Vetere u biskupiji Senigallia, gdje je svirala orgulje i predvodila liturgijsko pjevanje. Zbog njezine iznimno mlade dobi mjesni biskup isprva joj nije dopuštao oblačenje redovničkoga odijela, no dolaskom novoga biskupa Bartolomea Castellija primila je habit 13. svibnja 1725. godine. Uzela je redovničko ime sestra Marija Raspetoga, kako bi označila svoju goruću želju da u svemu bude suobličena patnjama raspetoga Gospodina. Svečane redovničke zavjete položila je 19. svibnja 1726. godine. Cijeli njezin redovnički život bio je obilježen teškim duhovnim tjeskobama, tjelesnim bolestima i žestokim nasrtajima zloga duha, koje je pobjeđivala nepokolebljivim podizanjem Kristova križa i potpunom poslušnošću. Njezini su duhovni vođe bili franjevac konventualac Angelo Sandreani i isusovac Giovanni Battista Scaramelli, koji je napisao njezin prvi životopis.
Godine 1742. sestre su je jednoglasno izabrale za opaticu samostana. Samostanom je upravljala s velikom majčinskom mudrošću, strogošću prema sebi i blagošću prema drugima. Nakon isteka službe obavljala je dužnost samostanske vikarice. Iscrpljena tuberkulozom i dugotrajnim pokorama, blago je preminula u Ostra Vetere 8. studenoga 1745. godine, u trideset i devetoj godini života.
Čuda
Mistični život blažene Marije Raspetoga bio je obogaćen uzvišenim nadnaravnim milostima. Otac Scaramelli zabilježio je da je doživljavala duboke ekstaze, viđenja nebeskih stvarnosti, probadanje srca (transverberaciju) te da je nosila nevidljive, ali iznimno bolne rane Kristovih stigmi. U trenucima molitve njezino je tijelo bivalo obasjano nebeskim sjajem. U kanonskom postupku ispitano je i potvrđeno čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njezinu moćnom zagovoru pred Bogom.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Marije Raspetoga Satellico počiva u crkvi svete Lucije u Ostra Vetere u Italiji. Papa Pio VII. proglasio ju je službenicom Božjom 1806. godine, papa Ivan Pavao II. potvrdio je njezine herojske kreposti 14. svibnja 1991. godine, a isti ju je papa svečano beatificirao 10. listopada 1993. godine u Rimu. Njezin liturgijski spomendan slavi se 8. studenoga. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa s raspelom u ruci koje prinosi srcu, okružena trnovom krunom i ljiljanima.
Isti dan, 8. studenoga, slave se i
- Blaženi Ivan Duns Skot, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Gotfrid od Amiensa, biskup 12. stoljeće
- Sveti Josip Nguyễn Đình Nghi, Pavao Nguyễn Ngân, Martin Tạ Đức Thịnh, Martin Thọ i Ivan Krstitelj Còn, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Vilehad od Bremena, biskup 8. stoljeće
- Sveti Adeodat I. (Deusdedit), papa 7. stoljeće
- Sveti Klar iz Toursa, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Simfronijan, Klaudije, Nikostrat, Kastor i Simplicije, mučenici 4. stoljeće