SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Alfons Marija de Liguori
- Spomendan
- 1. kolovoza
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1787.
BiskupiCrkveni naučiteljiOpći rimski kalendar
Među najštovanijima: Najštovaniji na talijanskom području
Život
Sveti Alfons Marija de Liguori rođen je 27. rujna 1696. godine u ljetnikovcu svojih roditelja u Marianelli pokraj Napulja, u staroj i uglednoj plemićkoj obitelji don Giuseppea de Liguorija, pomorskoga časnika kraljevskih galija, i Anne Marije Caterine Cavalieri. Bio je najstariji od osmero djece. Odlikovao se iznimnom bistrinom uma, pa je već u šesnaestoj godini, 1713. godine, položio ispite pred glasovitim Giambattistom Vicom i postigao doktorat obaju prava na sveučilištu u Napulju. Uspješno se bavio odvjetništvom, ne izgubivši gotovo nijednu parnicu punih osam godina. No usred sjajnoga uspjeha na sudu, 1723. godine, zbog jednoga previda u važnom sporu doživio je tešku profesionalnu pljusku. Shvativši ispraznost zemaljske slave, napustio je sudnicu riječima: „Svijete, upoznao sam te; sudovi, nećete me više vidjeti!“.
Nekoliko dana kasnije, dok je posluživao neizlječive bolesnike u napuljskoj bolnici, začuo je nutarnji glas koji mu je rekao: „Ostavi svijet i predaj se meni!“. U crkvi Gospe od Otkupljenja položio je svoj mač na oltar i odlučio postati svećenik. Unatoč žestokom protivljenju oca, zaređen je za prezbitera 17. prosinca 1726. godine. Posvetio se radu s najsiromašnijim pukom po napuljskim ulicama, organizirajući večernje kapele na kojima je na jednostavan način tumačio Božju riječ. Zbog iscrpljenosti i bolesti povukao se u planine Scale, gdje je susreo zapuštene pastire i seljake koji nisu poznavali osnovne vjerske istine.
Dana 9. studenoga 1732. godine u Scali je utemeljio Kongregaciju Presvetoga Otkupitelja (redemptoriste), s ciljem evangelizacije najnapuštenijih duša i seoskoga puka. Podnoseći brojna nerazumijevanja, sudske progone i protivljenja svjetovnih vlasti Kraljevstva Napulja, Alfons je mudro ustrojio družbu koju je 1749. godine potvrdio papa Benedikt Četrnaesti. Napisao je više od stotinu izvanrednih djela iz moralne teologije, apologetike i duhovnosti, među kojima se ističu Moralna teologija, Vječne istine, Pohvale Marijine i Priprava za smrt, a skladao je i poznate pjesme, poput božićnoga napjeva Ti silaziš sa zvijezda.
Godine 1762. papa Klement Trinaesti imenovao ga je mimo njegove volje biskupom Sant'Agate de' Goti. Kao pastir uveo je strogu stegu među klerom, obnavljao župe i za vrijeme strašne gladi 1764. godine založio sav svoj imetak i podigao zajmove kako bi nahranio gladni puk. Zbog teškoga artritisa koji mu je posve savio kralježnicu i pritisnuo bradu na prsa, odrekao se biskupske službe 1775. godine te se povukao u samostan u Noceri dei Pagani. Posljednje godine života proveo je u teškim tjelesnim patnjama i duhovnim kušnjama, ali u potpunom predanju Gospodinu. Preminuo je u Noceri 1. kolovoza 1787. godine u devedeset i prvoj godini života.
Čuda
Sveti Alfons bio je obdaren mnogim karizmama, među kojima su bile levitacije tijekom propovijedanja u Foggiji 1732. godine pred očima okupljenoga mnoštva, kada ga je obasjala nebeska svjetlost. Imao je i dar bilokacije: dok je 1774. godine u biskupskoj palači u Arienzu dva dana nepomično sjedio u naslonjaču, viđen je u Rimu kako tješi papu Klementa Četrnaestoga na samrtnoj postelji. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu u Pagani dogodila mnoga čudesna ozdravljenja koja su podrobno ispitana i potvrđena u postupku kanonizacije.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Alfonsa Marije de Liguorija slavi se 1. kolovoza. Njegovo tijelo počiva u bazilici svetoga Alfonsa u Pagani, kamo se slijevaju rijeke hodočasnika. Papa Pio Sedmi proglasio ga je blaženim 15. rujna 1816. godine, a papa Grgur Šesnaesti uvrstio ga je među svetce 26. svibnja 1839. godine. Papa Pio Deveti proglasio ga je 1871. godine crkvenim naučiteljem, a papa Pio Dvanaesti proglasio ga je 1950. godine nebeskim zaštitnikom svih ispovjednika i moralnih teologa. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu, s pognutom glavom zbog bolesti, s raspelom i perom u ruci te likom Blažene Djevice Marije.
Isti dan, 1. kolovoza, slave se i
- Blaženi Aleksij Sobaszek, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Emerik od Quarta, biskup 14. stoljeće
- Blaženi Petar Favre, prezbiter 16. stoljeće
- Blaženi Toma Welbourne, mučenik 17. stoljeće
- Sveti Dominik Nguyễn Văn Hạnh i Bernard Vũ Văn Duệ, prezbiteri i mučenici 19. stoljeće
- Sveti Etelvold od Winchestera, biskup 10. stoljeće
- Sveti Feliks od Girone, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Jonat od Marchiennesa, opat 7. stoljeće
- Sveti Petar Julijan Eymard, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Sever od Rustana, prezbiter 6. stoljeće
- Blažena Marija Stella od Presvetog Sakramenta Mardosewicz i deset drugarica, djevice i mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Benvenut de Miguel Arahal, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Bufalari, redovnik 14. stoljeće
- Sedam braće Makabejaca i njihova majka, te Eleazar, mučenici Stari zavjet
- Sveti Eksuperije od Bayeuxa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Friard i Sekundel, đakoni i pustinjaci 6. stoljeće
- Sveti Sekundin, mučenik 4. stoljeće