Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 18. stoljeće › Životopisi › Blažena Franciska Mézière

BLAŽENICA · DJEVICA I MUČENICA

Blažena Franciska Mézière

Spomendan
5. veljače
Razdoblje
18. stoljeće

Život

Blažena Franciska Mézière rođena je 25. kolovoza 1745. godine u Mézangersu u Francuskoj, kao kći Renéa Mézièrea i njegove prve supruge Françoise Rousseau. Rano je ostala bez majke, a očevu je skrb dijelila s braćom i sestrama iz njegovih kasnijih brakova. Kao mlada djevojka boravila je kao gojenica kod sestara u mjestu La Chapelle-au-Riboul, gdje se temeljito pripremila i obučila za brigu o siromasima i kršćanski odgoj djece. Svoj život posvetila je djelima milosrđa, radivši kao učiteljica i bolničarka te primajući sredstva za život iz župne zaklade u Saint-Légeru. Nije pripadala nijednoj redovničkoj zajednici, ali je živjela posvećenim životom kao revna suradnica i odgojiteljica.

Nakon propasti vandejskoga ustanka, u šumama Monteclera nedaleko od Saint-Légera skrila su se dvojica ranjenih kraljevskih ustanika (Vandejacâ). Saznavši za njihov teški položaj, Franciska im je potajno pritekla u pomoć, uredila im skrovište u bijednoj kolibi, devet dana im nosila hranu i vlastitim rukama previjala i liječila rane nesretnom ranjeniku. Kada su vojnici otkrili i uhitili dvojicu bjegunaca, otkrilo se i da im je Franciska Mézière pomagala. Optužena je za pomaganje i suradnju s neprijateljima Republike. Revolucionarna vojna komisija departmana Mayenne osudila ju je na smrt 5. veljače 1794. godine. Istoga dana pogubljena je giljotinom u Lavalu, primivši mučenički vijenac za Krista.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 19. lipnja 1955. godine u skupini mučenika iz Lavala. Njezin se liturgijski spomendan slavi 5. veljače. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnoj građanskoj odjeći s knjigom, zavojima za rane i palmom mučeništva u ruci.

Isti dan, 5. veljače, slave se i