BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Nikola Saggio iz Longobardija
- Spomendan
- 2. veljače
- Razdoblje
- 18. stoljeće
- Smrt
- 1709.
Život
Sveti Nikola Saggio iz Longobardija, krsnim imenom Giovanni Battista Clemente, rođen je 6. siječnja 1650. godine u Longobardiju u Kalabriji, u siromašnoj i pobožnoj seljačkoj obitelji Fulvija Saggia i Aurelije Pizzini. Od djetinjstva je radio kao poljodjelac na polju, moleći svakodnevno krunicu. Privučen primjerom svetoga Franje Paulskoga, zaželio je stupiti u Red najmanjih (minima), no roditelji su se tome protivili jer im je bio prijeko potreban za rad na zemlji. Predaja bilježi da je poslušao roditelje, ali je iznenada izgubio vid te ga je ponovno zadobio tek kada su se roditelji pokajali i dopustili mu odlazak u samostan.
Položio je redovničke zavjete u samostanu u Pauli 29. rujna 1671. godine, uzevši ime fra Nikola. Kao brat laik obavljao je najjednostavnije poslove kuhara, vratara, vrtlara i sakupljača milostinje u samostanima u Kalabriji. Od 1679. godine djelovao je u samostanu San Francesco di Paola ai Monti u Rimu kao sakristan i vratar. U toj skromnoj službi postao je glasoviti vjeroučitelj: rimske su obitelji hrlile k vratarnici povjeravajući mu djecu na vjeronauk.
Godine 1683. pješice je hodočastio u Loreto moleći Gospu za oslobođenje Beča od turske opsade. Iznimno je štovao siromahe, redovito obilazio sedam rimskih bazilika i njegovao bolesnike. Kada je početkom 1709. godine Rimu zaprijetila ratna opasnost, ponudio je svoj život Gospodinu kao žrtvu pomirenja. Oboljevši od teške upale pluća, preminuo je u Rimu 3. veljače 1709. godine u pedeset i devetoj godini života, s raspelom u ruci i radosnim poklikom: "Raj, raj!"
Čuda
Sveti Nikola doživio je mistično probodenie srca (transverberaciju) ognjenom zrakom anđela i primio mistični zaručnički prsten od Krista. Posjedovao je dar proroštva i čitanja srdaca. Službeno čudo za njegovu kanonizaciju dogodilo se 1938. godine u Longobardiju, kada je zidar pao s visoke građevinske skele i po njegovu zagovoru ostao potpuno neozlijeđen.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Franjo 23. studenoga 2014. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu, nakon što ga je Pio VI. beatificirao 1786. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 2. veljače. Relikvije mu počivaju u crkvi San Francesco di Paola ai Monti u Rimu. Zaštitnik je rodnoga Longobardija.
Isti dan, 2. veljače, slave se i
- Blažena Marija Dominika Mantovani, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Andrija Karlo Ferrari, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Stjepan Bellesini, prezbiter 19. stoljeće
- Sveta Ivana de Lestonnac, redovnica 17. stoljeće
- Sveta Katarina de' Ricci, djevica 16. stoljeće
- Sveta Marija Katarina Kasper, djevica 19. stoljeće
- Sveti Burhard od Würzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Petar Cambiani iz Ruffije, prezbiter i mučenik 14. stoljeće
- Blaženi Šimun Fidati iz Cascije, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Floskul od Orléansa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan Teofan Vénard, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Lovro od Canterburyja, biskup 7. stoljeće